U Čitluku predstavljena knjiga Zdravka Nikića

U sklopu obilježavanja 20. obljetnice obnoviteljskog rada Matice hrvatske Ogranaka Čitluk sinoć je u hotelu "Brotnjo" u Čitluku predstavljen najnoviji romana Zdravka Nikića "Sime života vičnoga - Zapisi Stipana Trnovca".

Roman, koji govori o životu u jednom hercegovačkom selu, o čemu, u obliku zapisa, priča glavni protagonist romana Stipan Trnovac u ikavskom izgovoru bekijskog kraja, predstavili su fra Miljenko Stojić, Tanja Vučić, Andrija Stojić i autor Nikić.

"Kao i prema svemu drugome, tako i prema kraju u kojem si rođen i odrastao možeš se odnositi na različite načine. Slaviti ga i drugome ga nametati, mrziti ga i pokušati se ukorijeniti negdje drugdje, lutati svijetom, ali mu se ponovno vraćati... Čini mi se da se ljudi najviše drže ovog zadnjeg. Nakon što sve vidiš shvatiš da ti je ipak mjesto tu jer se ti i to podneblje najbolje razumijete", kazao je prilikom predstavljanja knjige Miljenko Stojić.

Po njegovom mišljenju, i Nikić je krenuo tim putem. On, odnosno profesor ili pripovjedač u knjizi, promatra svoj život kroz ljude i kraj iz kojeg je potekao. Nije to priča o stvarnom bogatstvu, priča je to o bogatstvu duše. Pred našim očima neprestano titra sklad podneblja i ljudi koji ga nastanjuju. Bude tu i krivih nota, povišenih glasova, ali na kraju sve opet nekako dođe na svoje, ako se čovjek usudi povjerovati onome dubinskome u sebi.

"U središtu je radnje Stipan Trnovac, dok su profesor i Mate, Stipanov sin, sporedne bitne ličnosti. Upravo tako. Bez njih bi govorenje Stipana Trnovca ostalo bez glasa. A nijedan od sve trojice nije obećavao da će ostati na škrtom ozemlju. Stipan se najprije otisnuo u svijet da bi postao fratar, nakon toga promijenio je život i počeo studirati te onda naprasno prekinuo taj studij i vratio se kući.

Mate odlazi u svijet nakon što mu se otac ne da oženiti djevojkom koju je zavolio. Profesor dolazi iz grada, voli čitati knjige i pričati s ljudima te im pomagati svojim rašljarskim umijećem da u škrtom ozemlju pronađu vodu. Povijest s krša počinje se rasplitati pred našim očima. Pisac poput grčkog rapsoda prebire po žicama svoga književnog glazbala i na primjeru malog kraja priča nam o cjelokupnoj duši hercegovačkog krša", kazao je Stojić.

U romanu nije dotaknuto samo jedno razdoblje nego se radnja više-manje proteže od Prvog svjetskog rata pa sve do naših dana. Time je roman, po Stojićevim riječima, dobio na zanimljivosti i važnosti. Pisac se pokazuje kao čovjek koji duboko razmišlja o povijesti svoga naroda.

"Roman je zasnovan vrlo zanimljivo, rekao bih znalački, iako na prvi pogled jednostavno. Ovo je, u stvari, društveni roman, roman koji mijenja našu svijest i želi nam poručiti da nismo samo pojedinci na ovom svijetu. Imamo odgovornost i za druge oko sebe. I što god da radimo, moramo misliti kako će se to odraziti na one s kojima dolazimo u doticaj", napomenuo je Stojić.

On je istaknuo i važnost jezika kojim je roman napisan te naglasio: "Ako bismo htjeli ocijeniti kako je pisac uspio obraditi zadanu temu, mogli bismo reći da je to izvrsno učinio. Prikazao je hercegovački kraj upravo onakvim kakav on jest. Nešto smo o tome već rekli, a ostalo ćemo vidjeti kad sami pročitamo roman".

"Roman tematizira život u provinciji ili na selu, onim naizgled zabitim sredinama koje (još) imaju što prinijeti u jezik, a tiče se ljudi i njihova intimnoga doživljaja i spoznaja o svijetu u kojemu žive. Nailazili smo na slične primjere, makar oni bili ostavljeni i u sažetim zapisima. Lako se uoči da Nikić prave rečenice više utiskuje u doslovnosti nego u metaforički prostor. Takvim fizičkim teatrom postiže uglavnom rečeno mimetičko obilježje vremena i mjesta, a izgradnju alegorijskoga svijeta primjenjuje kad se stvari motre s povijesnoga stajališta", istaknula je prilikom predstavljanja knjige Tanja Vučić.

Roman "Sime života vičnoga - Zapisi Stipana Trnovca" još je jedno u nizu originalnih djela prof. Zdravka Nikića, književnika, pjesnika, urednika i lektora hrvatskog jezika, dodala je Vučićeva.

Glavni lik romana Stipan Trnovac simbol je hercegovačkog čovjeka u traganju za smislom života, u odgonetanju 'znakova pored puta', ali i čovjeka opterećenoga svakodnevicom življenja i borbom sa škrtom zemljom od koje treba uzeti za sebe i članove svoje obitelji. U njegovoj želji da svojega sina Matu izvede na pravi put iskazana je želja tamošnjih ljudi da im potomstvo produži lozu i te mladice izrastu u stamena stabla koja će sutra davati nove živote, ističe Vučićeva.

Ona je govorila i o plodonosnoj karijeri Zdravka Nikića, koji je do sada objavio veliki broj knjiga, pjesama i proznih radova te stručnih knjiga o radiesteziji te svima preporučila da pročitaju najnoviji Nikićev roman.

Autor Zdravko Nikić kazao je kako je ideja za ovaj roman postojala odavno te da je građu za nj prikupljao godinama.

"Roman sam napisao kako bih sačuvao od zaborava djelić bogatstva hercegovačkog duha i tradicijske kulture, a posebice svojih rodnih Ružića prisjećajući se mnogih priča, predaja i legendi koje sam slušao od svoje pokojne majke, koja je bila nepismena, ali je bila prava riznica narodnog usmenog blaga. Vjerujte, znala je toliko junačkih epskih pjesama naizust da mi ih pjevušila duboku u noć dok bih joj pomagao uvlačiti potku u niti i brda na stanu/razboju, na kojemu je tkajući zarađivala za izdržavanje mnogočlane obitelji. Narodne predaje i legende pričala je tako upečatljivo, raskošno, nadahnuto kao što je tkala svoje tkalo na razboju. Upravo njoj dugujem svu ljubav spram ljepote pisane riječ", kazao je autor.

Nikićeva knjiga "Sime života vičnoga - Zapisi Stipana Trnovca" iz tiska je izišla početkom veljače ove godine, u izdanju Matice hrvatske Ogranak Čitluk, tiskao ju je Fram-ZIRAL Mostar, ilustracije za nju uradile su Jelena Nikić i Cvita Kusić, a do sada je predstavljena u Zaboku, u Hrvatskoj, u sklopu predstavljanja Matice hrvatske Ogranak Čitluk u tom gradu.

Inače, Zdravko Nikić rođen je 1953. godine u Ružićima, općina Grude. Pučku školu završio je u Ružićima i Grudama, a Srednju franjevačku školu za spremanje svećenika na Poljudu u Splitu.

Filozofski fakultet završio je u Sarajevu, gdje je na Odsjeku historija jugoslavenskih književnosti i materinskog jezika diplomirao 1979. godine. Danas je zaposlen na mjestu pomoćnika direktora u Federalnoj novinskoj agenciji FENA u Mostaru. Živi na relaciji Mostar - Čitluk.

Od gimnazijskih dana u raznim časopisima objavljuje pjesme i prozne radove. Iz tiska su mu do sada izašle slijedeće knjige: Vrisak kamena (pjesme), Hrvatska hercegovačka zajednica Herceg-Stjepan, Zagreb, 1994., Strah i glad (roman), HKD Napredak Split - Mostar, 1996., Hrvatska Golgota (pjesme), HKD Napredak Split – Mostar, 1998. i Korak izvan kruga (roman-kronika 2000.) te knjiga iz radiestezije "Radiestezija - zrnce Božjeg dara" (Matica hrvatska Ogranak Čitluk, 2004.).

U rukopisu još ima zbirku pjesama "Zavičajna rapsodija" sastavljenu iz nekoliko ciklusa, među kojima su i ciklusi "Međugorska zvona" i "Materine priče". Ovaj potonji pisan je ikavicom. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.