Traži se spas za komunistički leteći tanjur

Izdiže se kao leteći tanjur na vrhu bugarske planine. Buzludža je brutalistički betonski spomenik podignut prije 40 godina u slavu komunizma.

Neobična kružna zgrada već je dva desetljeća prepuštena propadanju i vandalizmu pošto Bugarska nastoji zaboraviti svoju komunističku prošlost. Zapadni je stručnjaci, međutim, žele sačuvati, prenosi Hina.

70.000 tona betona

Struktura visoka 70 metara napravljena je od 70.000 tona betona, 3.000 tona armiranog čelika, 40 tona stakla i izgleda kao da lebdi na 1440 metara nadmorske visine u središtu Bugarske.

Unutra je 40 metara široka svečana dvorana u koju stane 400 ljudi. Od poda do krova bila je prekrivena mozaikom koji prikazuje povijest bugarske komunističke partije.

Otvoreno 1981. godine, nakon pada željezne zavjese zdanje je ispražnjeno i prepušteno zubu vremena.

Zadnjih godina samo se najpustolovniji strani turisti odlučuju posjetiti izolirani spomenik, što je mjesne vlasti nagnalo da ga zaključaju kako bi spriječili bilo kakve nesreće.

Bez obzira na to, stručnjaci iz organizacije za kulturno nasljeđe Europa Nostra pozivaju bugarske vlasti da spase ono što smatraju ''remek-djelom arhitekture, inženjerstva i umjetnosti''.

Zvijezda koja se vidi iz Grčke

Tijekom hladnog rata bugarski su komunisti tvrdili da se crvena zvijezda na vrhu tornja može vidjeti iz Rumunjske na sjeveru i Grčke na jugu.

''Sa svojim brutalističkim stilom, to je izvorno arhitektonsko postignuće 20. stoljeća'', kaže Laurent Levi-Strauss, čelnik Europe Nostre i bivši dužnosnik UNESCO-a.

Za britanskog arhitekta Grahama Bella, Buzludža je ''nevjerojatna građevina, nevjerojatno dojmljiva i sada nevjerojatno tužna''.

''Spomenik je dio europskog kulturnog nasljeđa, a većina Europe ne zna da postoji'', kaže Bell.

U Europi Nostri uvjereni su da se zdanje može i mora spasiti. Traže hitnu akciju da se zaustavi propadanje i da se proglasi zaštićenim nacionalnim spomenikom što bi omogućilo korištenje EU fondova za obnovu.

Europa mari, Bugarska ne mari

''Dobro je da Europa mari jer Bugarska ne mari'', kaže autor spomenika, 89-godišnji arhitekt Georgi Stoilov.

I stvarno, mjesne vlasti sa svojim ograničenim proračunom nikada nisu Buzludžu smatrali nečim u što je važno uložiti.

Bugarska arhitektica Dora Ivanova, rođena godinu nakon pada bugarskog komunitičkog režima, najzaslužnija je što se spomenik vratio u fokus zanimanja u Bugarskoj. Ali i ona je za njega saznala 'surfajući' internetom prije nekoliko godina.

''Nije moguće da je tako sjajan dio arhitekture bude u tako lošem stanju. To je dio bugarske povijesti, sviđalo nam se to ili ne'', kazala je.

Glorifikacija komunizma

Zalaže se za konzerviranje građevine, a ne njezinu obnovu.

''Obnova bi bila glorifikacija komunizma. Ali povijest treba sačuvati i objasniti'', rekla je.

I Levi-Strauss priznaje kako bi bilo teško obnoviti Buzludžu do nekadašnjeg sjaja. Posebice s obzirom na povijesne kontroverze koje je okružuju.

Ali to ne bi trebalo spriječiti vlasti da je stave u funkciju. Predlaže konferencije, koncerte i edukativne obilaske.

Stručnjak za turizam Rumen Draganov tvrdi da spomenik može pomoći razvoju turizma u regiji već poznatoj po tračanskim grobovima i slavnim vrtovima ruža, navodi Hina.