Tradicijsko sicanje kao simbol identiteta: "Želja nam je UNESCO-ova lista"
Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) Zagreb i Hrvatsko kulturno društvo (HKD) Napredak, Glavna podružnica Mostar, uz suorganizaciju Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača, održali su u petak okrugli stol "Hrvatski identitet: od tradicije do suvremenosti" u sklopu obilježavanja 35. obljetnice obnove Napretka u Mostaru.
Na okruglom stolu sudjelovali su prof. dr. sc. Gordan Črpić, izv. prof. dr. sc. Ivana Brstilo Lovrić sa Sveučilišnog odjela za sociologiju KHS-a, dr. sc. Vesna Haluga i dr. sc. Anto Ivić, članovi HKD-a Napredak Mostar, a moderatorica je bila Matea Topić Crnoja s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Povijesni korijeni
Sudionici su raspravljali o povijesnim korijenima hrvatskog identiteta, njegovoj suvremenoj transformaciji te ulozi kulturne baštine, s posebnim naglaskom na tradicijske tetovaže Hrvatica katolkinja u BiH.
Predsjednik HKD-a Napredak Mostar Miroslav Landeka podsjetio je da se ove godine obilježava 35 godina od Obnoviteljske skupštine Napretka u Mostaru, istaknuvši da je nakon prisilne zabrane 1949. godine, podružnica od 1990. izrasla u jedno od središta kulturnog života grada te da ni u najtežim trenucima, uključujući pandemiju, nije prekidala svoj rad.
Posebno je izdvojio Napretkov tjedan kulture i Napretkov Trio Senso (Monija Jarak Mikulić, Marijana Pavlović i Elina Gvozdić) koji će 15. siječnja 2026. proslaviti petu obljetnicu uspješnog djelovanja.
Zahvalio je svima koji su tijekom ovih desetljeća pridonijeli radu podružnice, članovima, vodstvu, umjetnicima, stipendistima i brojnim suradnicima te Katoličkom sveučilištu u Zagrebu, čija prisutnost danas povezuje Mostar i Zagreb mostom znanja i zajedništva.
Okvir hrvatske nacije
"Napredak ostaje mjesto susreta, stvaranja i otvorenosti prema novim naraštajima. Naša monografija 'Čuvari i promotori kulture u Gradu na Neretvi' svjedoči o onome što smo izgradili i zašto postojimo, jer kultura nas legitimira kao narod i čini nas ljudima", zaključio je Landeka.
Dr. sc. Anto Ivić govorio je o kontinuitetu hrvatskog i katoličkog identiteta u BiH, naglasivši da je njegova opstojnost u osmanskom razdoblju očuvana zahvaljujući franjevcima Bosne Srebrene te pučkoj vjeri i zajedničkom životu katolika u ruralnim područjima.
Kao ključno razdoblje za oblikovanje modernog hrvatskog identiteta naveo je sredinu 19. stoljeća.
"U to vrijeme, u kontekstu snažnih europskih političkih i kulturnih previranja, Hrvati, iako raspršeni u četiri države i dvanaest upravnih jedinica, osvješćuju pripadnost jednoj kulturi, jednom jeziku i jednome narodu. Taj proces, uz sve prethodne povijesne slojeve, stvara okvir hrvatske nacije u modernom smislu. Na koncu, povijest i kulturna baština ne moraju biti izvor podjela; naprotiv, mogu biti mostovi dijaloga", poručio je dr. sc. Ivić, član HKD Napredak Mostar.
Sicanje, bocanje i križićanje
Dr. sc. Vesna Haluga istaknula je obnovljeni interes za hrvatske tradicijske tetovaže sicanje, bocanje i križićanje, koje su, podsjetila je, jedinstvene u svjetskim razmjerima i prvotno su imale zaštitnu funkciju.
"Ponosna što se, nakon više od stoljeća od istraživanja Ćire Truhelke, (hrvatskoga arheologa, povjesničara, etnografa i muzeologa, jedan od najvažnijih istraživača kulturne i povijesne baštine Bosne i Hercegovine krajem 19. i početkom 20. stoljeća,) hrvatska tradicijska tetovaža, sicanje, bocanje, križićanje, pa i ono što se naziva znamenovanjem, ponovno sustavno proučava i napokon dobiva svoje mjesto u knjigama. Nadam se da je ovo tek prvi korak prema mojoj najvećoj želji: da jednog dana tradicijsko sicanje bude uvršteno na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva", kazala je.
Izgledi, dodaje, za to postoje, kao što pokazuje primjer Bokeljske mornarice, ali zahtijeva zajednički rad institucija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
"Uvjerenja sam da bismo, uz dobru suradnju, u nekoliko godina mogli ostvariti taj cilj", zaključila je.
Visoka razina religioznosti
Riječ je o jedinstvenoj tetovaži u svjetskim razmjerima, jedinoj koja je u doba osmanske okupacije imala zaštitnu, a kasnije i obredno - običajnu funkciju. Iako je praksa gotovo zamrla do 1960-ih, još uvijek postoje majstori spremni učiti i prenositi tradicijske tehnike, što je preduvjet za njezino buduće vrednovanje.
Prof. dr. sc. Gordan Črpić predstavio je rezultate istraživanja vrijednosnih sustava u tridesetak europskih zemalja, upozorivši na visoku razinu religioznosti među Hrvatima, ali i snažan pad povjerenja u institucije i među samim građanima.
"Danas možemo sagledati koliko su se tadašnje pretpostavke ostvarile i u kojem se smjeru razvija suvremeni europski, ali i hrvatski identitet. Kod Hrvata je osobito zanimljiva visoka razina religioznosti, bez znakova sekularizacije, te relativno stabilan vrijednosni sustav. No, zabrinjavajući su nalazi o kontinuiranom padu povjerenja u institucije i vrlo niskom povjerenju ljudi jednih u druge, što otežava funkcioniranje demokratskog sustava i povećava sklonost autoritarnosti. Religija pritom ostaje važan čimbenik povezivanja, jer okuplja zajednicu u vrijeme kada se društveni odnosi sve više raspadaju pod utjecajem individualizacije i društvenih mreža", ocijenio je prof. dr. sc. Črpić.
Reprezentacija kao primjer
Kao pozitivan primjer hrvatske prepoznatljivosti naveo je hrvatsku nogometnu reprezentaciju, naglasivši da su zajedništvo i dobre prakse ključne za razvoj društva.
Zaključeno je kako hrvatski identitet ostaje dinamična poveznica povijesti, kulture i zajedništva, te da njegovo očuvanje zahtijeva suradnju institucija, akademske zajednice i civilnog društva.
