Svetkovine Svi sveti i Dušni dan, prilika vjernicima da budu vjerodostojni

Svetkovine Svi sveti te Dušni dan bit će obilježene 1. i 2 studenog. O značaju ovih svetkovina te posebnosti koju nose za vjernike za Fenu je govorio fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji naglašava da je svetkovina Svi sveti jedna od vrlo dragih i znakovitih svetkovina u Katoličkoj crkvi koju kršćani slave od IV stoljeća.

U tom jednom danu, kaže Šarčević, spominjemo se nebrojenog mnoštva ljudi koji su prošli zemljom uzorna, svetačka života, zbog čije dobrote, dobrote iz vjere, naš se svijet nije raspao, nije nestao u mržnji i podjelama, sukobima i pustošima ubijanja.

Svetkovina bezbrojnih

‘’Svi sveti je svetkovina bezbrojnih malenih, anonimnih ljudi, anonimnih u smislu javnosti ali toliko značajnih i korisnih, jer su to moralni i vjerski divovi na čijim leđima počiva čovječanstvo. Život tih ljudi prošao je često u materijalnoj oskudici, dakle, u siromaštvu, na društvenoj margini, ali su oni bili oslonjeni na milosnog Boga, na nadu da je činjenje dobra jedini smisao života i kada se nema uspjeha. Kod mnogih tako svetih ljudi život je bio neutješan, tužan, u neskrivljenim samoćama i silnim nepravdama, jedan svjetovno gledano poražen život, ali su oni živjeli zalažući se za socijalnu pravdu, nisu bili ogorčeni, ni zavidnici, nisu djelovali iz osvete, radovali su se dobru drugih, i povrh svega pokazivali su smilovanje, milosrđe i prema svojim neprijateljima’’,, kaže fra Ivan Šarčević.

Podsjeća da se na svetkovinu Svi sveti katolici sjećaju onih koji su bili krotki, neagresivni, koji su bili progonjeni, klevetani, isključivani iz društva i ubijani radi pravednosti, svih onih koji su ovaj svijet činili nastanjivijim, rekli bismo sjećaju se "sekularnih humanista" i proroka, svetaca iz vjere.

‘’To su ljudi koje Isus još ovdje na zemlji zove blaženima, radosnima i sretnim ljudima jer su, rekli bismo, sačuvali obraz, svoju unutarnju slobodu: onu slobodu koju nije pokretala nikakva unutarnja ni vanjska prisila, nikakav strah ni lažni obzir, nikakvo udvorništvo ni ucjena, nikakvo političko ili sakralno ludilo. To su ljudi koji su prošli ovom zemljom skromno i zatajno, ali čija humanost i vjerodostojna vjera nisu javno viđeni, društveno potvrđeni ni crkveno kanonizirani. To su ljudi, kako Biblija kaže, sa svih strana svijeta, iz svih rasa i jezika, naroda i vjera koji su živjeli da drugi budu radosniji, slično kako je to Isus učinio’’,-kaže Šarčević.

Na svetkovinu Svi sveti nadovezuje se Dušni dan – spomen svih pokojnih.

Toga dana, kaže Šarčević, kršćani, katolici odlaze na grobove svojih bližnjih, slave euharistiju, mole se za njih te, jer vjeruju da su njihovi pokojni u Božjoj blizini, mole se njima za zagovor kod Boga za svoje potrebe.

Dan zahvalnosti

‘’Dušni dan je dan zahvalnosti svima onima koji su prije nas prošli ovim svijetom i sa svom svojom nesavršenošću i grešnošću, posebno naši pokojni roditelji, ostavili nam ne samo život i materijalno blagostanje nego i smisao svjedočanstva bezuvjetne ljubavi. Jer, rado idemo na grob onome tko nas je ljubio bez ostatka, bez pridržaja i uvjeta’’, kaže fra Ivan Šarčević.

Ističe da se ovim danom potvrđuje da je čovjek biće zajedništva s pokojnima, da su mrtvi, iako nisu prisutni među nama, u svojoj odsutnosti vrlo duhovno prisutni, da su subjekti našega djelovanja te da bez ispravna odnosa prema pokojnima nemamo ni kao pojedinci ni kao društvo zdrave budućnosti. Na grobljima se povijesno i materijalno zadržava spomen na naše pokojne, ali i izražava nada jednoga zajedničkoga budućega života u milosrdnoj Božjoj blizini kada će biti otkrivena sva istina naših odnosa.

‘’Dušni dan je i spomen na sve one za čije grobove ne znamo. Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine’’, ističe Šarčević.

Dušni dan je dan kada se vjernici pohodom na grobove svojih bližnjih sami priznaju smrtnima, konačnima, prolaznima – odnosno tako bi to trebalo biti. Tako u susretu sa smrću, ne kao padom u ništavilo, nego kao susretom s milosrdnim Božjim licem, vjernici relativiziraju svoje sebične zemaljske projekte, svoju bezdušnu dominaciju nad drugima, svoje grešno unesrećivanje svojih bližnjih i susjeda. Grobovi nas uče kako da sagledamo i organiziramo svoj život s njegova kraja.

‘’Ova dva dana – Svi sveti i Dužni dan – iznimna su prilika vjernicima da budu što vjerodostojniji u svojoj vjeri a time i korisniji članovi šire ljudske zajednice’’, rekao je fra Ivan Šarčević za Fenu.