Hrvatski narodni običaji uz blagdan Svih svetih i Dušni dan

Uz blagdan Svih svetih, koji se obilježava u nedjelju i Dušni dan, koji se obilježava u ponedjeljak, u različitim dijelovima Hrvatske sačuvani su brojni tradicijski običaji koji se prenose generacijama.

Blagdan Svih svetih (Sisvete, Svisvete, Sisveti, Sesviti) jedan je od najvažnijih katoličkih blagdana kada se slave svi kanonizirani, ali i nekanonizirani sveci koje narod lokalno štuje. Na Dušni dan (Mrtvi dan, Dan svih mrtvih) sjećamo se svih pokojnika.

Na te se dane, kao i na one koji im prethode građani posjećuju groblja, čiste i ukrašavaju grobove i pale svijeće u spomen na preminule, piše Hina. 

Posljednji pastirski blagdan u godini

Dan Svih svetih u starijoj folklornoj tradiciji poznat je i kao posljednji pastirski blagdan u godini, koji su pastiri proslavljali uz darovanu hranu i piće, a poznat je i pod nazivom Prvi Božić jer od tada počinju božićne pripreme, pojasnila je za Hinu Danijela Križanec-Beganović, kustosica zagrebačkog Etnografskog muzeja.

U crkvenu liturgijsku godinu Svi sveti ulaze dosta kasno, između 9. i 11. stoljeća. U okviru obitelji njihovo obilježavanje počinje tek tijekom 19. stoljeća. Čak se dosta dugo Badnjak više povezivao s nekim kultom predaka i pokojnika nego što su bile Sisvete, navodi kustosica.

Etnolog Milovan Gavazzi u knjizi Godina dana hrvatskih narodnih običaja navodi kako folklor za Sve svete i Dušni dan nije obilat. Zabilježeno je da su se pokojnicima nosila neka jela i stavljala na grob, ili bi se u kući ostavio prostrt stol s hranom preko noći - i jelo i piće ili samo piće. Ponegdje po selima se još mogu pronaći ostaci tog običaja.

Noel Šuran, kustos Etnografskog muzeja Istre u Pazinu, rekao je za Hinu kako se nekada na selu nije pridavalo previše pažnje uređenju grobova, osim u vrijeme Mrtvog dana, kada su se grobovi čistili, uređivali i kitili cvijećem.

U Istri se (za Sve svete) kaže dan Svih sveci, a Dušni dan je Mrtvi dan. Mjesta gdje su groblja bila bliže naselju bila su uređenija, od onih dislociranih, izvan mjesta, navodi Šuran.

Podsjeća i kako se cvijeće za kićenje grobova nekada uzgajalo u vrtovima, a danas se većinom kupuje. Na dan Svih sveci održavaju se mise, a nekada su se održavale i pjevane večernje mise. U nekim krajevima Istre na groblje se odlazilo na dan Svih sveci, a u drugima na Mrtvi dan.

Posebne procesije 

U Lindaru kraj Pazina na taj se održavala misa u grobljanskoj crkvici sv. Martina i tada se izvodila 'lindarska maša za pokuojne' - veliki oficij za mrtve. Ti napjevi pripadali su predkoncilskom načinu pjevanja i specifični su bili za Lindar, rekao je Šuran.

Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana u Dalmaciji i Dubrovniku i danas se prave lumblije (kolač nezaborava) i tzv. fave di morti (fave dei morti), mali okrugli bijeli i tamni kolačići od badema (mendula), poznati i kao bobići.

Petar Skok, hrvatski lingvist s prijelaza 19. u 20. stoljeće, ime lumblija izvodi iz riječi oblata, što je particip perfekta latinskog glagola offerre (hrv. ponuditi), čime se označavalo, ono što je prineseno kao žrtva. Kolač je spravljen od namirnica specifičnih za Korčulu. U njemu su bademi, limunov i narančin sok i korica, grožđice, maslinovo ulje, varenik, cijeli niz začina koji su se skupljali cijelu godinu. Lumblija se pekla na blagdan Svih svetih kao sjećanje na voljene koji nisu više tu, pojasnila je Tanja Kocković Zaborski, kustosica zagrebačkog Etnografskog muzeja.

Bratovštine na Hvaru i Korčuli, ali i nekim drugim otocima imaju posebne procesije na Dan svetih. Jedna od većih i posjećenijih procesija je na otoku Braču. Bratovština Svih svetih u Korčuli, najstarija hrvatska bratovština iz 1301. godine, 1. studenog slavi dan osnivanja i priprema posebnu procesiju kroz Korčulu.

Na mnogim se dalmatinskim otocima 31. listopada ili 1. studenoga plešu plesovi ili kola u narodnim nošnjama, uvečer pale krijesovi, ručno se iza ponoći zvone crkvena zvona u spomen na pokojne. Pale se velike voštane svijeće koje gore cijelu noć do jutra na Dušni dan.

Živi običaj 

Paljenje lučica je nova moda u Dubrovniku, naše none bi se šokirale da ovo danas vide umjesto velikih svijeća, kaže dubrovački povjesničar umjetnosti Ivan Viđen. Navodi i kako je sama smrt od 19. stoljeća do danas važan društveni ritual; do pred nekoliko godina bile su sačuvane crna i bijela pogrebna kočija na Boninovu.

Sprovodi su bili društveni događaj, no karakteristično je za dubrovačko, pelješko i stonsko područje da nema prevelikih, raskošnih spomenika i grobnica po klasama, kao da se pazilo da su nekako svi u smrti jednaki. Imamo samo dva mauzoleja na Boninovu, po jedan u Cavtatu i Stonu, pojasnio je Viđen.

U Slavoniji se po selima igraju kola oko vatre na Sisvete (Svisvete), to je još uvijek živi običaj, a Dušni dan je čak i važniji. Kolo se okreće u lijevu stranu, a u jednom trenutku zakrene se desno da se zavara smrt i mrtve, pojasnio je za Hinu folklorni pedagog Nikola Kramar.

Nakon kola mladež ide u crkvu moliti za svoje pokojne, a svatko je po mjestima i selima išao ručno zvoniti za svoje pokojne, što je danas radi električnih zvona postalo neizvedivo. Do pred desetak godina u Slavoniji je na Dušni dan bio živ običaj tzv. muntanja, licitacije tradicijskih ručnika i kukuruza, ne bi li se namaknuo novac za crkvene potrebe.

Hrana 

Post je i danas raširen kao običaj u svim hrvatskim regijama. Jedu se grahorice, slanutak, orasi, med za sreću živih, a češnjak ili bijeli luk kao hrana koja nas pročišćava i štiti od povratka mrtvih duša. Na kontinentu se umjesto češnjaka i danas ponegdje jede ribani hren. U Slavoniji se peku pilići na vatri, možda s malo slanine.

Na sjeveru Hrvatske pripremala se pogača-postružnjak, od buče, bučinih kockica koje su se kuhale i miješale s kukuruznim brašnom, a nakon toga se sve peklo u krušnoj peći. Kad se ispekla, postružnjača se premazivala vrhnjem i svatko od ukućana dobio je po komad tog posnog jela, navela je kustosica Kocković Zaborski.

U Zagorju se za ručak na Sisvete još uvijek sprema patka ili guska, rjeđe purica, a peče se makovnjača i prva orehnjača od mladih oraha.

U svim krajevima Hrvatske pa čak i u Zagrebu, preživio je običaj da se na Dušni dan pale svijeće u kućama te gore duboko u noć, a na taj se dan ne smije pospremati i čistiti kuća, niti pjevati, kako se ne bi uznemiravalo mrtve. U Zagrebu se sačuvao običaj da se na Dušni dan pale nove voštane svijeće na grobovima svojih najbližih