Sve ljepote kraške pustoši južnoga dijela Hercegovine na korak od mora

Teško je riječima dočarati ljepote kraške pustoši juga Hercegovine. Jedinstven krš, ljuti kamenjar s niskim raslinjem.

Krpice zemlje kriju se uz rijetka naselja. Kuće, niske prizemnice od kamenih blokova pričaju o podneblju i ljudima. Graditeljski unikati koje i vidjeti i sačuvati.

Zatmorje je jedna od tih priča. Lijepo seoce čudnog redoslijeda-najprije groblje, pa kapelica a tek onda kuće. Do sviju još nije probijena cesta.

Začudo, prilaz je obilježen. Krivudavi puteljak s prometnice Ravno-Čepikuće kod Cicrine obara se skoro okomito. Prvo iznenađenje je mjesno groblje.

Uz nove grobnice tu su stećci i veliki kameni križ.

Od Stanislava Vukorepa, doznajemo da je tu ukopan biskup. Koji i kada, nitko ne zna. Uz veliki kameni križ još je jedna grobna kamena humka, neobilježena.

Zanimljivo, zatmorskih stećaka nema u Leksikonu Šefika Bešlagića. Koliko je još takvih nepoznatih nekropola razbacano po kamenjaru, ne zna nitko. Kapelica uzdignuta na platou.

Građena je kažu, 50 godina. Započeta 1939. Kada je selo imalo šest kućanstava, a završena prije koju godinu zaslugom iseljenih mještana, u prvom redu Vicka Potrebice iz Australije. Kuće su muzeji od kamena. Prema jugu neobrađene njive, a okolo njih krš.

Po tragovima ovaca, zaključak je da selo nije napušteno, ali ne pronalazimo nikoga. Vraćamo se do kapelice. S platoa pruža se pogled na okruženje.

Na istoku je Velika Orlica, sjeverno uzvisina,zapadno Međedica, a jugozapadno 899 m visoki Tmor. Po njemu je naselje i dobilo ime Zatmorje. Znakovit je i naziv Tmor, timor, vrlet i odnosi se na kamenjar, vrlet, golet, prebivalište orlova. Korak je od mora, pedalj od granice....

U časopisu „Tribunija“ iz 1975. navodi se da se ispod sela na prijevoju „Duba“, nalazi dosta grobova na osnovi čega bi se moglo zaključiti „ da se tu održala neka bitka“.

Dalje, na putu prema Slanom nalazi se i „Zli klanac“ što asocira na opasnosti koje su putnike vrebale....