'Super recognizer' - Ljudi kojima je mozak kao velika fotogalerija

Jeste li znali da postoje ljudi koju mogu prepoznati stotine i stotine lica iako te ljude u stvarnosti nikada nisu vidjeli? Jedan od njih je policajac Andy Pope o kojem je britanski Guardian objavio veliku reportažu. Pope je u periodu od pet godina, točnije između 2012. i 2017., identificirao čak 1000 osumnjičenika, većinu tako što je snimke na kojima su ih snimile nadzorne kamere povezao s njihovim fotografijama iz policijske baze.

Za tu sposobnost nedavno je nagrađen nagradom koja se dodjeljuje policijskim službenicima koji su pokazali izvanrednu hrabrost ili neprocjenjivu odanost. Da je riječ o rijetkom talentu, pokazuje i podatak da su isto vrijeme dok je Pope identificirao 1000 ljudi njegovi kolege jedva uspjeli identificirati njih 10-ak, a neki ni jednoga.

''Samo uspoređuje''

Kada je novinar Guardiana brojku od tisuću ljudi koje je identificirala samo jedna osoba spomenuo jednom od policijskih šefova, ovaj je bio u šoku.

"Nevjerojatno, kroz 20 godina uspio sam identificirati samo 30-ak ljudi", rekao je. Fotografije osumnjičenika Pope pregledava svakoga jutra dok se javnim prijevozom vozi na posao.

Na listi onih koje je prepoznao nalaze se osumnjičenici za razna kaznena djela, od napada do krađe. Zahvaljujući njegovoj sposobnosti mnogi su nakon toga uhapšeni, osuđeni i strpani u zatvor. Na dodjeli nagrade bilo mu je pomalo neugodno. Stalno je isticao kako ne zaslužuje priznanje.

"Ja samo uspoređujem ljude s nadzornih kamera i pišem o tome kratka izvješća", čudio se. Dodao je kako nije siguran je li zaslužio nagradu za svoju vještinu prepoznavanja lica, budući da je to dar s kojim je rođen. Za njega je to nesvjestan čin, poput treptaja oka. Doduše, često ga, njegovi nadređeni i znanstvenici zainteresirani za istraživanje i skeniranje njegovog mozga, podsjete na to da je jako malo ljudi na svijetu koji imaju tu sposobnost. Na sve to Pope odgovara kako ne misli da je poseban te da je sretan što svoj talent može koristiti u poslu.

Super prepoznavač

Termin 'super recognizer' (super prepoznavač) prvi je 2009. koristio Richard Russell, izvanredni profesor psihologije na Sveučilištu Gettysburg. Dok je istraživao prozopagnoziju, poremećaj kod ljudi koji teško prepoznaju lica, nekada čak i vlastito, Russell je ispitao i sposobnost ljudi koji su tvrdili da posjeduju izvanredne vještine prepoznavanja lica.

U jednom od znanstvenih radova Russell citira osobu koja posjeduje navedenu sposobnost, a koja mu je rekla da će ga sigurno uvijek prepoznati bez obzira na to koliko je godina prošlo od njihovog susreta. Jedan od policijskih službenika koji su u stanju upamtiti tisuće lica, često nakon što su ih vidjeli samo jednom, je i Pope. Njegov mozak ogromna je automatska galerija fotografija, a neka lica pamti godinama, prenosi Express.hr.

Pod normalnim sjeća se lica koja je vidio prije šest ili 12 mjeseci, a jednog je sumnjivca prepoznao čak dvije godine nakon što je vidio njegovu fotografiju! Sumnjivac je na kraju osuđen, iako je bio uvjeren da je prošlo previše vremena da ga pronađu. Novinaru Guardiana Pope je priznao da je u nekim situacijama i pogriješio. No, to se vrlo rijetko događa.

"I ja sam čovjek", rekao je te ispričao događaj s jednog od suđenja osumnjičenom koji je imao brata blizanca. Pope nije znao pojasniti zbog čega je bio tako siguran da je prepoznao pravog brata pa je osumnjičeni na kraju pušten.

Gareth Morris, koji je nekad bio Popeov šef, rekao je : "Bez Andyjevih intervencija neki od slučajeva nikada ne bi bili riješeni."

Mislio je da to svi mogu...

Pope dugo nije znao da posjeduje taj talent. Sjeća se da se kao dijete dok je gledao televiziju mogao sjeti imena glumaca koje je jednom vidio na nekom programu. No nije to smatrao nekim posebnim talentom.

Po završetku školovanja počeo je raditi u trgovini, a potom u arhitektonskoj tvrtki u kojoj je radio njegov otac. Već tada vrlo je dobro pamtio lica ljudi koje je upoznao, ali je mislio da svi to mogu.

Policiji se pridružio 2005. i nije se isticao sve do 2011. godine, kada je upoznao Morrisa. Novinaru Guardiana Morris je ispričao kako mu je Pope donio jednu fotografiju te rekao da želi izaći s kolegom na teren, pronaći tipa s fotografije i uhapsiti ga. Fotografija koju je Pope primijetio na oglasnoj ploči u policijskoj stanici bila je slika muškarca koji je bio osumnjičen za napad, no fotografija je bila jako loše kvalitete i slikana iz čudnog kuta. Morris je bio skeptičan.

Rekao mu je: "Na ovoj bih fotografiji teško prepoznao i vlastitu majku." No, Pope je bio siguran u sebe, a kasnije se pokazalo da je bio u pravu. Čim su ga uhapsili osumnjičenik se slomio i sve je priznao. Morris je bio u šoku. Kasnije je Pope uspješno identificirao još jednog osumnjičenika, a potom još jednog i nije planirao stati. Tada je njegov šef shvatio da Pope ima poseban talent. Morris je svima u policiji govorio o Popeu i njegovim vještinama, no nisu ih svi mogli koristiti pa se Morris brinuo da policija nedovoljno koristi Popea i njegov talent.

"Svi smo razmišljali o tome na koji bi se način on mogao bolje iskoristiti", rekao je Morris.

Bolji od kamera

No nije Pope jedini koji posjeduje tu sposobnost. Dvojica zaposlenika Metropolitanske policije uspješno su prepoznali Ruse koji su kasnije optuženi za trovanje ruskog špijuna u restoranu u Salisburyju.

Prepoznali su ih pregledavajući sate materijala koji su snimile nadzorne kamere. Metropolitanska policija u kolovozu je objavila da kompjuterski program za prepoznavanje lica tijekom Notting Hill karnevala zamjenjuje sa živim super prepoznavateljima koji mogu bolje prepoznati lica u gužvi od bilo kojeg kompjuterskog programa. Prvu policijsku jedinicu super prepoznavača 2013. godine pokrenuo je Mick Neville, bivši detektiv Scotland Yarda.

U njegovoj jedinici bila su šestorica policijskih službenika koji su ostvarili visoke rezultate na testu prepoznavanja lica (Cambridge Face Memory Test) na kojem je Pope briljirao. Nevilleov tim 2016. godine uspješno je identificirao više od 2500 osoba koje su procesuirane za zločine povezane s ubojstvima. Usporedbe radi, u istom je razdoblju čitav odjel za DNK analizu i otiske prstiju uspješno identificirao oko 4500 osoba. Od 2013. godine, Neville se zalaže za to da super prepoznavanje postane grana forenzičkih znanosti.

"Super prepoznavanje postupno postaje pouzdano jednako kao i postojeći forenzički procesi i ne vidim zašto ono ne bi bilo grana forenzičkih znanosti", smatra Neville.

Bez novčane podrške

No, policija je bila oprezna i nije se usudila vještine koje su tek 'u povojima' uzeti zdravo za gotovo. Nevilleova jedinica zbog svega je ostala zakinuta za novčanu i hijerarhijsku podršku koju je on očekivao. Njegov tim nije dobio pojačanje i nisu organizirane regionalne jedinice, iako su svi znali da u policiji rade ljudi s ovim vještinama.

Razočaran svime Neville je na kraju otišao iz policije.

"Ovo je apsolutna katastrofa, jednostavno nas nisu prihvatili", rekao je. Nakon što je napustio policiju Neville je postao suosnivač privatne organizacije pod nazivom 'Svjetski super prepoznavatelji'.

Njegova organizacija zapošljava ljude koji posjeduju vještinu super prepoznavanja, a rade za privatne klijente poput nogometnih klubova, pa čak, paradoksalno je, i za samu policiju. Direktor organizacije je Kenny Long, super prepoznavatelj kojega je Neville bio zaposlio još u svom policijskom timu.

Obojica su aktivni i u udruzi super prepoznavatelja koju je u svibnju ove godine osnovao Gilly Chrichton, konzultant za sigurnost. I Pope je jedan od dvadesetero muškaraca i žena u udruzi, iako Neville vjeruje da na svijetu postoje tisuće osoba koje posjeduju ovu vještinu, a na stotine ih je samo u policiji.

Istraživanja pokazuju da bi ova sposobnost mogla biti nasljedna i da je posjeduje između jedan i dva posto ljudi na svijetu. No, znanstvenici savjetuju oprez, još je uvijek premalo istraživanja koja ukazuju na 'supermoći' ljudi koji su sposobni prepoznati toliki broj lica.