Gingers: Što su mitovi, a što činjenice o riđokosima?

Riđu/crvenu kosu ima samo 2 posto svjetske populacije. Crvenu kosu u kombinaciji s plavim očima ima samo 1 posto ljudi. To je najrjeđa kombinacija na svijetu.

Od najstarijih, mračnih vremena sve do današnjih se dana povlače (činjenično najčešće posve neutemeljena, ali uvriježena) vjerovanja vezana uz 'bakrenu kosu'.

U staroj Grčkoj se vjerovalo da se crvenokosi nakon smrti pretvaraju u vampire. Unatoč tom vjerovanju, riđi robovi su tada bili na znatno višoj cijeni od ostalih, piše u jednome članku dr. Igor 'Doc' Berecki.

U starom Egiptu se kao žrtvu Ozirisu riđokose u grobnicu zakopavalo žive, a od suvremenika biblijskih vremena ostala je (u "službenoj" Bibliji ipak nepotvrđena) priča o navodno prvoj ženi, stvorenoj prije Eve: crvenokosa Lilith je bila izbačena iz rajskoga vrta jer se odbila podrediti svom muškarcu, Adamu, navodi dr. Berecki.

Srednji vijek je bio pun takvih predrasuda („crvenokosa djeca su začeta tijekom menstruacije“; „crvena boja kose je posljedica odsjaja paklene vatre“), pa su na lomači najčešće završavale upravo riđe žene: prema jednoj analizi crkvenih zapisa, procjenjuje se da je u Europi u razdoblju između 1483. i 1784. godine zbog katoličkog praznovjerja i inkvizicijskih aktivnosti spaljeno skoro 45.000 riđokosih žena.

Iako na svijetu ima samo 1 do 2% crvenokosih, u Škotskoj ih je do 13%, a u Irskoj oko 10%.

Njihov specifični izgled - bakrenu boju kose, bljeđu kožu i nerijetku popratnu pjegavost - uzrokuje melanokortinski receptorski protein MC1R (nalazi se na kromosomu 16), relativno nedavno definirana genetska osnova njihove različitosti, i ne samo u boji kose već i u mnogim drugim biološkim svojstvima.

Neandertalci su također imali crvenokose pojedince, no u njih je riđa boja kose bila uzrokovana drukčijom genskom mutacijom od današnjih crvenokosih pripadnika Homo sapiensa.

Nije ekskluziva bijele rase

Riđa kosa nije ekskluzivno svojstvo bijele rase, jer i među Crncima ima crvenokosih: vjerojatno najpoznatiji riđokosi Crnac bio je Malcolm Little (Malcolm X), američki borac za crnačka prava.

Crvenokosi su bili i rimski car Neron, legendarna Helena Trojanska, Kleopatra, kraljica Elizabeta I, piratska „kraljica“ Anne Bonney , Galileo Galilei, veliki vojskovođe i državnici Napoleon Bonaparte, Oliver Cromwell, Vladimir Lenjin, Thomas Jefferson i Winston Churchill, umjetničke duše Emily Dickinson, Antonio Vivaldi, Vincent Van Gogh, Mark Twain i James Joyce...

Inače, vjerojatnost da će crvenokosa osoba imati riđeg potomka iznosi 1:4.

Mada su plave oči najčešći stereotip kada se pomisli na riđokosu osobu, „bakreni“ se najčešće rađaju smeđih očiju.

Njihova koža znatno učinkovitije stvara vlastiti D-vitamin nego u ljudi drukčije boje kose, a i otporniji su na neke vrste infekcija. Imaju dvostruko veću vjerojatnost obolijevanja od parkinsonizma (ne zna se zašto!) i skoro deset puta veću vjerojatnost obolijevanja od malignog melanoma kože (zna se zašto: zbog postojanja MC1R-gena riđokosi imaju slabiju aktivnost PTEN-gena koji ima zaštitnu ulogu pri izlaganju kože UV-zrakama).

Riđokosi muškarci imaju 54% manju vjerojatnost obolijevanja od karcinoma prostate. Riđokose žene češće i lakše zadobiju modrice, a pri porodu su sklonije krvarenju nego žene drugih boja kose.

Riđokosi drukčije osjećaju bol od ostalih ljudi: statistički značajno su osjetljiviji na toplo i hladno, a češće i više osjećaju zubobolju. Međutim, drukčije reagiraju na lijekove protiv bolova: iskusni anesteziolozi znaju da crvenokosi trebaju 20-25% više anestetika tijekom kirurških zahvata, dok s druge strane opijati snažnije djeluju na riđokose nego na ostale ljude.

Posebna privlačnost i seksualni apetit

Među crvenokosima nalazi se veći postotak ljevorukih osoba nego u ostatku populacije, a pčele statistički češće ubadaju „bakrene“ osobe nego ljude druge boje kose.

Riđokose žene su seksualno najprivlačnije (dokazano je statistički pouzdano, znanstveno provedenim psihosociološkim istraživanjima).

Prema jednom drugom istraživanju (njemačkog seksologa W. Habermehla), crvenokose su češće željne seksualnih odnosa nego druge žene.

Kad se govori o predrasudama, u jednoj od anketa o povezanosti boje kose s psihičkim karakteristikama, 49% ispitanika je plavokose osobe povezao s pojmom „naivnost“, ali je samo 15% ispitanika „naivnost“ povezalo s riđokosim osobama. Istovremeno, crvena boja kose je 68% ispitanika asocirala na pojam „temperament“.

Riđu kosu je najteže obojati u neku drugu boju: slabije prihvaća frizerske pigmente. Crvenokosi imaju najmanju vjerojatnost da će u kasnijoj životnoj dobi biti sjedokosi. Vlasi kose su u njih deblje ali ih ima manje nego u drugih osoba: riđe osobe u kosi imaju oko 90.000 vlasi, a plavokosi oko 140.000.

Usput budi rečeno, najpoznatija platinasta plavuša, Marilyn Monroe, bila je prirodno - riđokosa. (Izvor: Bug.hr)