Stanko Nižić - jedan od hrvatskih domoljuba koje je ubila UDBA

Na današnji dan prije 45 godina, 24. kolovoza 1981. ubijen je Stanko Nižić, hrvatski emigrantski djelatnik, novinar i žrtva UDBA-e.

Djelovao je u Švicarskoj preko Hrvatskoga radnika, lista koji je bio glasilo Hrvatskog radničkog saveza Europe - Pozdrav Domovini.

Nižić je rođen u Crvenom Grmu kraj Ljubuškog 24. veljače 1951. godine. Sa nepunih 18 godina bježi u Austriju i Švicarsku. Od 1971. godine živi i radi u Švicarskoj gdje uživa politički azil.

Nije se priklanjao nijednoj političkoj stranci. Uređivao je Hrvatsku revoluciju, autor je više promidžbenih materijala o Hrvatskoj i njezinu položaju u SFRJ.

Ubio ga je suradnik Služba državne bezbjednosti (UDBA-e) na njegovom radnom mjestu u hotelu "Kindli" u Zürichu.

Mediji su kasnije prenijeli da je počasni doživotni predsjednik HOP-a (Hrvatski oslobodilački pokret), utemeljitelj bojne Knez Branimir koja je poslala sljednica prve profesionalne postrojbe HVO Pukovnije "Ante Bruno Bušić", kasnije istoimene brigade, nekadašnji hrvatski politički emigrant, pukovnik Slavko Grubišić proveo je u švicarskom pritvoru skoro tri mjeseca pod sumnjom da je ubio emigranta Stanka Nižića.

Međutim, naknadno je oslobođen optužbi od strane švicarskih sudskih vlasti, a 2008. godine Švicarska je obnovila istragu za Nižićevo ubojstvo.

Nagađalo se koji je pravi razlog Nižićeve likvidacije i zašto ga je UDBA smatrala toliko opasnim da je morao platiti glavom. Neki izvori kažu kako su doušnici UDBA-i javili da je Nižić pripremao atentat na Tita (preminuo godinu ranije!) pa sve do toga kako nabavlja aksplozivna sredstva za diverzantske akcije u Jugoslaviji.

Prema pisanju tadašnjeg emigrantskog tiska, u Njemačkoj su narednih godina privođeni još neki Hrvati koje se sumnjičilo za Nižićevo i neka druga politička ubojstva, ali bi bili vrlo brzo pušteni na slobodu.

Kao i većina političkih ubojstava koje je izvela UDBA, ni ovaj slučaj nije se mogao u potpunosti istražiti.

Nižić je pokopan je švicarskom Dietikonu, a 1999. su mu lijes prenijeli u Crveni Grm kod Ljubuškog.