Na današnji dan UDBA likvidirala Brunu Bušića u Parizu

Hrvatski publicist i ekonomist Bruno Bušić, koji je svojom aktivnošću pokušavao okupiti hrvatske emigrantske skupine, ubijen je na današnji dan, 16. listopada 1978. u Parizu.

Likvidirao ga je agent zloglasne jugoslavenske tajne policije UDBA (Služba državne sigurnosti) između 23 i 23.15 sati dok je ulazio u dvorište zgrade u Parizu, gdje je stanovao. Prema policijskoj rekonstrukciji ubojica ga je čekao u zasjedi, a kada je Bušić ušao u dvorište potrčao je za njim te pucao na njega.

Ubojica je ispalio pet metaka iz pištolja Astra, kalibra 7,65 mm., od kojih su dva pogodila žrtvu. Atentator je pobjegao i do danas nije uhvaćen.

Nakon sloma Jugoslavije pojavile su se informacije da je ubojstvo odobrio sam Josip Broz Tito, a izvršio ga Vinko Sindičić. Godine 1992. protiv Sindičića je podnijeta prijava za ubojstvo Brune Bušića od strane hrvatske državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu oslobodilo je Sindičića svake odgovornosti.

Ante Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine kraj Imotskoga u selu Vinjanima Donjim, zaseoku Bušića Draga, kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz Vinjana kraj Posušja.

Još kao gimnazijalac dolazi pod nadzor UDBE zbog kritike komunističkog režima. Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. 1955. godine dva puta bio je zatvoren.

Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca. Godine 1957. je kao maturant izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu.

Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet, gdje je diplomirao u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam.

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlio se na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. potpisao je direktor tog instituta – Franjo Tuđman.

Godine 1968. postaje urednikom u Hrvatskome književnom listu, gdje objavljuje članak Žrtve rata, u kojem na temelju službenih podataka osporava preuveličavanja i manipulacije podatcima o žrtvama II. svjetskog rata na području Hrvatske.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je među prvim uhićenicima, a osuđen je na dvije godine zatvora u u Staroj Gradiški. U rujnu 1975. otišao je u emigraciju. Surađivao je u londonskoj Novoj Hrvatskoj, zatim u Hrvatskome narodnom vijeću (HNV), a 1977. godine izabran je u Sabor HNV-a i postavljen za pročelnika Ureda za tisak i promidžbu.

Nakon što je 1978. godine objavio studiju Hrvatske ustaše i partizani dolazi pod specijalni nadzor jugoslavenskih tajnih službi koje se na kraju odlučuju za njegovu eliminaciju.

Bruno Bušić bio je isprva pokopan na pariškom groblju Père-Lachaise. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme "Trubač sa Seine" na hrvatskome i francuskome jeziku:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!

U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.