Šetnja po Mont Blancu tzv. Niske Hercegovine

Vrlosin, najveći vrh ljubuške općine, sa svojih 958 metara ili 962 metra iznad razine mora prema priručnom mjeraču visine, najviši vrh tzv. Niske Hercegovine, još jednom je opravdao teorijske pretpostavke svojega imena. Prema tim tvrdnjama Vrlosin ili Vrlosinj je kovanica od riječi vrlo sine, ugleda se i slično.

Zaista, s Vrlosina vrlo sine.

Toliko daleko da se vidi i Jadransko more. Zasluga za to pripada siječanjskoj buri koja je dodatno pročistila zrak ispran obilnim kišama, otkrivši dio mora između Ploča i Trpnja! Lijepo se na prijepodnevnom suncu uočava i maleni otočić ispred Pelješca, vjetrenjače iznad Ponikava… Taj detalj nismo zamijetili za ranijih pohoda na Mont Blanc niske Hercegovine!

Komadić mora i visovi Pelješca samo su dio pravog reljefnog bogatstva koji se uočava s tog nevelikog visa. Prema jugoistoku je Ljubuško polje i južnohercegovačka planina Bjelašnica u daljini, istočnije visoravan Brotnja, a dalje u polukrug planinski masivi Veleža, Prenja, Čabulje, Čvrsnice, Vrana i Ljubuše, pa u podnožju malena sela Greda, Jabuka u BiH, te Mijaca u Hrvatskoj.

Koji je to ljuti krš vidi se tek u siječnju, kada nema ni lišća ni raslinja. Ta tri sela danas su gotovo iseljena, međutim gledajući malene njivice čovjek ne može da se ne upita kako, odnosno od čega, su tu ljudi stoljećima živjeli? Zaista to je bilo umijeće koje danas samo grobne humke čuvaju.

S Vrlosina ne sine jedino prema jugozapadu zaklanjaju ga viši vrhovi takozvanog Vrgorskog gorja među kojima se sa 1314 metara ističe Veliki Šibenik kojeg treba razlikovati od Šibenika, jednog od vrha Biokova. Južnije je sv. Mihovil, pa Matokit iznad Vrgorca, Sokolova glava iznad Kašča…

Teško je pratiti toponime koje navodi mještanin Damir Tolj iz Grede, svakako najbolji poznavatelj tog područja, a po potrebi odličan vodič.

Pitom i sur istodobno, Vrlosin je rijedak primjer netaknute prirode na području niske Hercegovine, gdje su sveprisutna postala divlja odlagališta smeća. Tu na krajenjm rubu Ljubuškoga polja ili rubu biokovskog masiva, ovisno s koje strane se gleda, djeluje kao neki nezainteresirani promatrač onoga što se uokolo zbiva.

Pri tome je zahvaljujući nezainteresiranosti Hercegovaca za planinarenje sačuvao izvornu čistoću. Uz netaknutu prirodu lovac Iko Tolj – Zajkić iz Jabuke nam se pohvalio da se može naći i divljači. Mi bismo dodali da je to zahvaljujući od dobrih zalogaja otežalim lovcima kojima obiluju sela oko Ljubuškoga polja.

Na kraju informacija za zanesenjake, dobar tzv. Popov put, vodi sa uzane asfaltne prometnice između sela Greda i Jabuka do vrha Vrlosina, pa do sela Kašča u podnožju.