Rijetki su događaji koji ljude u Rami ispune osjećajem radosti i sreće, a povratak sedmeročlane obitelji na ognjište rodne kuće nikog ovih dana ne ostavlja ravnodušnim, piše Rama-Prozor.info.
Darko Ćališ ispunio je želju svoga pokojnog oca, ali i svoju, te se s obitelji vratio rodnoj kući u Ramu, razlozi za povratak, kaže obitelj, su bili brojni.
''Zbog troškova života, posebno stanarine koja se neprestano povećavala, teško je bilo sve financijski izdržati. Ništa nas nije vezalo gore, ovdje imamo slobodu, a i obiteljska kuća ne traži stanarinu. No, bez obzira na troškove stanovanja, želja nam je uvijek bila vratiti se domu. Nikad nismo zamišljali trajno ostati gore'', ispričala je za portal rama-prozor.info supruga Anđa.
Život proveden u Republici Hrvatskoj bio je obilježen svakodnevnom nostalgijom i željom za povratkom, kaže.
''Iz Rame smo otišli 2013. godine u Kostrenu kod Rijeke, a prije toga sam radio kao konobar u Dubrovniku. U Rijeci sam radio adaptaciju stanova, usavršio posao pa i samostalno otvorio obrt. Uvijek smo s nestrpljenjem čekali kad će godišnji, kad će Božić da dođemo. Na kraju smo svi čekali kad će supruga Anđa reći idemo kući'', kroz šalu će Darko.
Za Novu godinu nekako je došlo vrijeme za odluku pa je prijelomna bila Darkova rečenica: ''Anđe, ajmo mi kući''.
Tome je naravno prethodio razgovor i priprema terena za povratak, razgovor o mogućem zapošljavanju u Rami. Darko je već dogovorio posao kod jednog ramskog poduzetnika pa je od 1.7. započeo s radom. Sve se posložilo i sjelo na svoje mjesto.
Obitelj je ovo s petero djece, a školaraca je četvero.
Višegodišnjim boravkom u Kostreni i aktivnostima u župi stekli su mnoge prijatelje, poznanike, a redovan odlazak na misu i pomaganje župniku u raznovrsnim poslovima ostavili su neizbrisivi trag u župi toliko da su od župnika i župljana dobili dar za uspomenu i zahvalu za sve; a posebno što su svojim životnim primjerom bili uzor svima. Zbog dobrih i dragih ljudi u Kostreni povratak im je bio težak, a mnogi su zbog odlaska i plakali.
Anđa navodi rečenicu župnika: ''Ništa više neće biti isto.''
''Doček u Rami bio je opet sa suzama, ali suzama radosnicama jer se vraćamo. Oduševljeni su svi i sretni, srce je nekako puno, kazao je Darko.
Najsretnija je baka Ana koja kaže da joj je srce puno, puna kuća.
Nisu izostali ni planovi za dalje u Rami.
''Planovi za dalje su napredovati, raditi; vratio sam se i ne mislim ljudi evo me, ja sam tu, Bože pomozi, past će s neba, nego spreman sam raditi. Ovdje će lakše biti jer stanarinu ne moram plaćati, a životni troškovi su puno manji. Ipak smo ovdje među svojima. Kod kuće je najljepše. Treba čvrsto odlučiti, odvagnuti, presjeći i to je to. Ne treba se bojati povratka. Tko hoće raditi, naći će sebi nešto; otvoriti neki OPG, dodatno se može i ovdje zaraditi. Samo trebaju radišne ruke, volja i sklad u obitelji.'', kaže Darko.
U tijeku su prijave i rješavanje papirologije oko prijave, a s upisom djece u školu neće nikad zakasniti. Svaka ramska škola s radošću će ih dočekati i upisati.
Na kraju i naša redakcija se pridružuje čestitkama kolega i ovoj obitelji na odluci za povratak u nadi da će uspjeti provjetati pod bh. nebom.
