'S izgradnjom crkve, u Mostar se polako vraća i srpski duh i kultura'

Kako rastu zidovi Sabornog hrama na Bjelušinama, tako raste entuzijazam i kod Srba u Mostaru, piše dopisnica Srne iz Mostara. Usporedo s crkvom, obnavlja se Stara crkva, Vladičanski dvor i cijeli kompleks dobiva novu dimenziju.

Na Bjelušinama kod Mostara ponovo su se ugledali zidovi Sabornog hrama Svete Trojice - 19 godina nakon što je crkva do temelja porušena u prvim danima lipnja 1992. godine.

Hramovna slava će i ove godine, u nedjelju 12. srpnja, biti proslavljena pod vedrim nebom, ali među zidovima crkve.

Bio je potreban ogroman napor, trud i rad da se prikupi novac, urade složeni projekti, dobiju odobrenja i konačno počne zidanje, ali nisu se štedjeli ni svećenici Radivoje Krulj, Danilo Boro, iguman Danilo Pavlović i mnogi drugi. Ipak, najveće zasluge idu prvom među njima, vladiki zahumsko-hercegovačkom i primorskom Grigoriju.

Od početka 2011. godine od kako se vladika Grigorije vratio u Mostar sve se radi puno brže i intenzivnije. A kako rastu zidovi, tako, kako se čini, raste i entuzijazam kod mostarskih Srba.

Saborna crkva u Mostaru nije samo hram, nego je za Srbe iz doline Neretve simbol obnove života na ovim prostorima. I sam vladika Grigorije kaže da ljudi u tu crkvu gledaju kao u neku nadu.

''Ova crkva živi u dušama Mostaraca, što smo i vidjeli proteklih godina kada smo sakupljali novac za obnovu. Dugo smo se mučili sa tehničkim stvarima, mnogo smo potrošili i uložili u projekte i same temelje. Ljudi hoće opipljive stvari i kako rastu zidove tako raste entuzijazam i kod Srba u Mostaru, ali i onih raseljenih po svijetu'', rekao je Srni vladika Grigorije.

On napominje da se crkva gradi na temelju vjere i da je gradi ostatak naroda u Mostaru, ali i prognani narod sa tog prostora, te da pomažu i drugi ljudi koji suosjećaju.

''Nikada nisam imao veću nadu nego sada, da će crkva do kraja godine biti ozidana. Onda dolazi faza krova i kupola koja je komplicirana i kompleksna. Na kraju godine bit će zanimljivije pričati o svemu tome'', priča za Srnu vladika zahumsko-hercegovački.

Usporedo s crkvom, obnavlja se i Stara crkva, Vladičanski dvor, pa cijeli kompleks u mostarskim Bjelušinama dobiva novu dimenziju.

''To čudo našeg života u Mostaru je kao zrno gorušičino ili kao zrno pšenično iz kojeg vjerujemo da će izrasti mnogo ploda, napor i pregalaštvo kome očekujemo da će Gospod dati mahove. Izazovno je i važno da gradimo tu crkvu i bit će još važnije da izgradimo i da ulažemo u život ljudi, jer čemu crkva ako u njoj nema ljudi'', ističe vladika Grigorije.

Govoreći o životu pravoslavnih ljudi u Mostaru, episkop Grigorije ukazuje na činjenicu da nema puno ljudi, posebno ne mladih, ali da ima puno dobrih. Raduje ga, priča, što se u Mostar, pored izgradnje i obnove, polako vraća srpski duh i kultura koja je stoljećima obilježavala grad u dolini Neretve.

''Mi krajnjim naporima pokušavamo postaviti taj novi početak i to je nešto na što su Srbi navikli kroz povijest. Tu smo i borit ćemo se svim silama da obnovimo i hram i Mostar i život Srba u Mostaru'', naglašava vladika Grigorije.

Kad je riječ o planovima crkve, vladika Grigorije ističe da je prioritet pomoći ljudima.

''Moramo izvršiti pritisak, prije svega, na Srbe koji žive izvan Hercegovine, a koji su Hercegovci, da prema Hercegovini imaju odnos kao prema svom prostoru i rodnoj grudi - odnos kakav imaju Židovi prema Izraelu. Druga dimenzija je da pogled ljudi iz vlasti okrenemo prema Hercegovini", zaključio je u izjavi Srni vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.