Rosa Luxemburg (polj. Rozalia Luxenburg), teoretičarka marksizma i demokratskog socijalizma, rođena je na današnji dan, 5. ožujka 1871. godine u Zamošću blizu Lublina (U nekim se izvorima kao godina njezina rođenja navodi 1870.).
Rođena je kao dijete židovske obitelji u ruskom dijelu Poljske, bila je peto dijete Židova, trgovca drvnom građom. Rosa je imala poremećaj rasta i bila je fizički hendikepirana cijelog života.
Kad se s obitelji preselila u Varšavu, pohađala je žensku gimnaziju od 1880. godine. Čak i u tim ranim godinama (od 1886.) bila je članica poljske ljevičarske stranke, "Proletarijata".
Proletarijat je osnovan 1882., dvadeset godina prije ruskih radničkih stranaka i počeo je s organiziranjem općih štrajkova. Zbog toga je četvero vođa stranke ubijeno, a stranka se raspala. Neki od članova nastavili su se tajno sastajati. Rosa se pridružila jednoj od ovih skupina.
Nakon što su njezini drugovi stradali od ruskih carskih vlasti, emigrirala je u Švicarsku gdje je nastavila školovanje. Studira na Ciriškom sveučilištu, zajedno s drugim značajnim socijalistima.
Studirala je filozofiju, povijest, politiku, ekonomiju i matematiku. Specijalistički predmeti su joj bili Staatswissenschaft (znanost o upravljanju državom), Srednji vijek i ekonomske i burzovne krize.
Godine 1898., Rosa Luxemburg udajom je stekla njemačko državljanstvo, a 1899. došla je u Njemačku gdje se pridružila lijevom krilu njemačke Socijaldemokratske partije (SPD). Tamo se zalagala za revolucionarno-demokratski marksizam nasuprot revizionističkom marksizmu.
S približavanjem Prvoga svjetskog rata zalagala se za protivljenje militarizmu. Kada su SPD-ovi poslanici u Reichstagu glasali za ratne kredite, to je smatrala osobnim porazom.
Između 1904. i 1906., njen rad je tri puta prekidan boravkom u zatvoru zbog političkih aktivnosti. Godine 1912. sudjelovala je na kongresu europskih socijalista u Parizu. S francuskim socijalistom, Jeanom Jaurèsom, dogovorila je da bi u slučaju izbijanja rata sve europske radničke stranke trebale organizirati generalni štrajk.
Godine 1916. odmetnula se od SPD-a i s Karlom Liebknechtom osnovala tzv. Spartakističku ligu, koja će poslije postati jezgrom KP-a. Nakon poraza Njemačke u ratu i proglašenja republike, Luxemburg se protivila nastavku revolucije po ruskom boljševičkom modelu, držeći da je boljševički model devijacija.
Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta pripadnici Freikorpsa uhvatili su u Berlinu, 15. siječnja 1919., i ubili ih istoga dana. Luxemburgova je isprebijana na smrt kundacima puške, i bačena u obližnju rijeku, a Liebknecht je upucan u potiljak, i zatim ostavljen kao nepoznata osoba u obližnjoj mrtvačnici. Stotine članova KPD-a su ubijeni na sličan način, i vijeća su uništena.
Kasnije je Luxemburg slovila za jednu od najvećih socijalističkih mučenica.
Njezin vjerojatno najpoznatiji citat je: "Sloboda je uvijek sloboda za disidente" (Freiheit ist immer Freiheit der Andersdenkenden, koji se obično citira kao "Sloboda je uvijek i isključivo sloboda za onoga koji misli drukčije").
