Riješen misterij leša pronađenog u švicarskom jezeru

Kako objavljuje znanstveni portal LiveScience.com, riješen je misterij bezglavog ljudskog leša koji je pronađen u jezeru Brienz u Švicarskoj, a za koji se prvotno mislilo kako je riječ o mrtvoj ovci, pošto su bedrene kosti i nadlaktice bile omotane u čahuru nalik cementu. Supstanca koja prekriva torzo i ostatke udova se naziva adipocera ili mrtvački vosak.

Ova supstanca se formira od raspadajućeg mekog tkiva. Adipocera je poznata istražiteljima, pošto otežava identificiranje leša i određivanje vremena smrti. Međutim, nepoznata je onima koji ne dolaze često u kontakt s raspadajućim leševima.

“Kada vidite leš s adipocerom, jasno je da nije riječ o svježem lešu” izjavio je Michael Thali, liječnik i profesor forenzičke medicine na Sveučilištu u Zurich.

“Tada sam mislio da je vrijeme smrti nastupilo prije nekoliko mjeseci ili čak godina”.

Ali istraživanja su pokazala da je ovaj leš mnogo stariji. Pretpostavlja se da se ovaj čovjek utopio u jezeru prije otprilike 300 godina, i kako je njegovo tijelo bilo zarobljeno u sedimentu na dnu jezera. Tek nakon potresa, njegovo tijelo je izašlo iz sedimenta na površinu jezera. Nakon što je tijelo pronađeno, najvažnije pitanje je bilo: koliko dugo je ova osoba mrtva?

Odgovor određuje da li tijelo postaje predmet zanimanja policije ili povjesničara. U početku, Thali je pretpostavlja da je tijelo staro od 6 mjeseci do 5 godina. Tek kad su biolozi sa Sveučilišta u Bernu pronašli nakupine minerala na adipoceri, otkrivena je pribložna starost leša.

Adipocera je po prvi put zabilježena na kraju 18. stoljeća prilikom ekshumacija na pariškom groblju. Pojavljuje se kada se raspad leša odigra na neuobičajen način. Ova supstanca se ponaša kao prezervativ i opire se normalnom raspadu tijela.

Slučajevi adipocere su primijećeni i nakon rata u BiH, gdje su švicarski forenzičari radili na identifikaciji Bošnjaka koje su ubile srpske snage. Tijela su pobacana u rudarsku jamu duboku 80-ak metara. Jama je bila vlažna, i došlo je do stvaranja adipocere na nekoliko tijela. Iako otežava identifikaciju tijela, u slučajevima u kojima je tijelo staro nekoliko stotina godina, može dobro poslužiti pri određivanju vrste prehrane iz tog razdoblja.

Adipocera, naime, ostavlja unutarnje organe netaknutima. Ugljičnim datiranjem švicarskog leša, utvrđeno je da je star oko 300 godina. Mineral željezni fosfat koji je pronađen na njemu se još samo tri puta pojavio na leševima, uključujući i na tijelu talijanske mumije Otzija, stare 5 300 godina, a koja je pronađena u Alpama.