Revolucija koja jede svoje fratre

I ove nedjelje sam, kao i obično, sudjelovao u misnom slavlju u franjevačkoj crkvi u Mostaru.

Prekrasan ambijent, puna crkva, duhovno i tjelesno opušten, duboko proživljavam misna čitanja u povodu blagdana Duhova,tog istinskog rođendana Kristove crkve.
Najveći od svih koji su hodali ovim planetom, Sin Božji, Isus Krist je rekao: „..Idite i naviještajte Riječ Božju….“ te je više puta naglasio „Mir vama….“.

Ne reče im: ti idi u Grčku, ti u Siriju, ti u Malu Aziju, ti u Judeju itd, i ne reče im ne prelazite jedan drugom u njegovu teritoriju, nego jednostavno idite i krstite i vodom i Duhom Svetim i privedite Bogu svaku dušu bez obzira na teritorij na kom se ona nalazi, ili rasu kojoj pripada. Također im je ranije rekao „besplatno ste primili i besplatno dajte!“

Uistinu, velika tema za razmišljanje svakom vjerniku ali i crkvenom velikodostojniku. I dok sam još bio uživljen u promišljanju evanđeoskih poruka, stigoše župne obavijesti i kao grom iz vedra neba novi zakonodavni biser mons. Ratka Perića: zabranjuje se podjela sakramenata Krštenja izvan župe u kojoj je dijete rođeno. Pa ljudi moji, je li to moguće, kako reče slavni sportski komentator!

Zamisli, dragi puče, rodi mi se dijete, i naravno, kada zatražim da ga Krštenjem uvedem u zajednicu Božjih anđela u istoj onoj crkvi u kojoj sam već krstio četvero djece, biti ću ekspresno odbijen samo zato što dolazim s druge strane crte koju je povukao naš Biskup. Ako mi slučajno neki fratar to učini, što bi morao po svom poslanju i učiniti, „ode mu glava“ kao i mnogima do sada koji nisu priznali teritorijalne podjele nametnute od strane Biskupskog ordinarijata.

Tko je taj koji ima pravo i na temelju kojeg citata iz Kristovog učenja, zabraniti dodjelu sakramenta krštenja ili vjenčanja, koji izravno uvode jednu novu dušu ili obitelj u zajednicu Kristove crkve, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, ako to netko iskreno zatraži od bilo kojeg crkvenog namjesnika.

Svaki imalo razuman vjernik je već odavno shvatio da sva ta nova ustrojstva i preimenovanja župa, naravno uvijek na štetu franjevaca, već desetljećima nemaju za cilj bolju duhovnu skrb o vjernom puku nego običnu kolonizaciju i eksploataciju onih kojima je Božja ljubav ostala još jedina utjeha i nada u ovom okrutnom svijetu totalne materijalizacije i marginalizacije vjere, ljubavi, morala i ljudskog dostojanstva.

Ne bi me iznenadilo da jedne nedjelje na crkvenim vratima zateknemo zaštitare koji će propuštati vjernike samo uz predočenje CIPS-ove potvrde o prebivalištu u toj župi.

Fratrima bi se jedino prepustila ispovijed i pričest u neograničenom broju, jer se na podjeli tih sakramenata ništa ne zarađuje, a krštenja, krizme, vjenčanja i sahrane bi vodili dijecezanski svećenici jer uz njih idu i novčani prilozi.

Neka nam Otac biskup objasni zašto preko dvadeset godina neće da održi sv. Krizmu u Franjevačkoj crkvi gdje bi ga dočekalo pet stotina krizmanika, a ide u Gorance da ih krizma sedmero, koji uopće nisu iz Goranaca. Također bismo željeli pojašnjenje Uzoritog mons. Perića zašto je trideset godina doslovce pljuvao po Međugorju a sada se ušutio kao da ništa nije ni bilo.

I još jedan biser iz Perićevog repertoara. Najavljen je blagoslov polja na grobljima u Cimu i Ilićima (na četiri groblja) kojeg je već obavio mjesni fratar, a blagoslov polja po grobljima u župama sa dijecezanskim svećenicima je već ukinut. Blago Cimljanima i llićanima, kakav ih urod ljetine ove godine očekuje kada im se izliju dva blagoslova na ista polja. Pogotovu ovaj drugi koji se provodi očito iz inata.

Nakon što je pročitao Sveto pismo, veliki indijski državnik i filozof Mahatma Ghandi, bio je upitan što misli o toj knjizi i o kršćanstvu, a on je odgovorio: da nije kršćana odmah bi postao kršćanin! Na žalost, mislim da je imao pravo.

Štovani Oče biskupe, zar ne učite ništa iz povijesti Katoličke crkve, kao ni većina Vaših prethodnika. Pogledajte gdje je stigla kršćanska crkva nakon dva tisućljeća. Dok Vatikanske zidine svakodnevno potresaju razni skandali globalnih razmjera, Vi se bavite postavljanjem mrginja po Cimu i Ilićima. Zar ne vidite da ste takvim i sličnim djelima kroz povijest doveli do strašne podijeljenosti unutar kršćanske crkve i katastrofalne ateizacije Europe.

Jedini koji je smogao snage to priznati je njegova svetost, Ivan Pavao Drugi, dok vi ostali sa velikim kapama hodate kao guske u magli i mislite što vam je veća kapa da su vam veće i ovlasti. Sve su to Pilatovske ovlasti.

Najveći od najvećih, Isus Krist, nije htio ni kapu ni vlast, nego je kleknuo i oprao učenicima noge: najveći od vas neka vam bude sluga! I dalje kaže: dobar pastir se bori za svaku svoju ovcu, a Vi, Oče biskupe, mnogo ste sličniji pastiru najamniku koji bi radije pojeo gazdinu ovcu nego se žrtvovao za nju.

Nepobitna je činjenica da je bosanskim fratrima mnogo više slobode i prostora dao Sultan Mehmed Fatih Drugi u svojoj Ahnami iz 1463. godine nego što im ostavlja njihov vlastiti Biskup. Shvatite već jednom da su prošla vremena kada je svećenik ili Biskup uvijek bio u pravu, ma što napravio. I ja sam odrastao u takvoj obitelji gdje je Bog bio percipiran skoro kao institucija za zaštitu svećenika, a ne obratno, i da će najdrastičnije biti kažnjeni oni koji se zamjere svećeniku. Danas smo svi uglavnom pismeni i Bog nam je dao razum da ga koristimo i prepoznajemo „lažne proroke u dugim haljinama“.

Analizirajući dugogodišnje djelovanje mons. Perića, često se pitam da li nadahnuće za svoj rad pronalazi u Svetom pismu ili u Manifestu komunističke partije. Izgleda kao stvoren za Oktobarsku revoluciju! Jer Revolucija jede svoju djecu! Očito je bitan cilj, a ne načini i posljedice njegova ostvarenja.

Uistinu je sve to otišlo predaleko od poruke Duhovske nedjelje.

MIR VAMA OČE RATKO

Pero Marić