Razum plaćen glavom: Ubojstvo mostarskog muftije pri austrougarskoj okupaciji

Odluka Berlinskog kongresa iz 1878. koja je Bosnu i Hercegovinu dala na upravljanje Austro-Ugarskoj, različito je dočekana u Mostaru i Hercegovini.

I dok su Hrvati pozitivno reagirali na ulazak austrougarskih trupa u BiH, muslimansko stanovništvo, a posebice feudalci, se nije slagalo s odlukama iz Berlina. Međutim, jedinstveno stajalište o pružanju oružanog otpora nije postojalo.

Jedan dio naroda je nastojao organizirati oružanu pobunu, dok su drugi smatrali kako je pobuna uzaludna i kako može dovesti samo do nepotrebnog gubitka života.

Među onima koji su bili protiv otpora se nalazio i mostarski muftija Hadži Mustafa Sidki Karabeg.

Efendija Karabeg je školovanje završio u Turskoj, a nakon smrti efendije Mustafe Mukića, 1857. godine je prihvatio položaj mostarskog muftije.

Pored muftijske dužnosti, efendija Karabeg je predavao filozofiju, islamsko pravo i apologetiku na Karađozbegovoj medresi u Mostaru.

U ljeto 1878. godine, austrougarske snage su se u Dalmaciji pripremale za ulazak u Hercegovinu. Za to vrijeme u Mostaru su trajale pripreme za pružanje oružanog otpora. Na Buni je bilo smješteno 5000 vojnika iz Anadolije koji se povlače iz BiH po službenoj zapovijedi, tako da na području Mostara ostaju Travnički rezervni bataljon pod zapovjedništvom Ali paše i jedinice Salke Forte iz Nevesinja.

Na brzinu formirani odbor koji je zagovarao oružani otpor u Mostaru, za vojnog zapovjednika postavlja Alijagu Hamzića, a za civilnog upravitelja Ali efendiju Haljevca.

Turski vojni zapovjednik Komandanpaša je odbijao ustanicima dati uskladišteno oružje i municiju, tako da su ga ustanici svrgnuli i preuzeli naoružanje smješteno u Konaku.

Efendiji Karabegu je ponuđeno vojno zapovjedništvo, što je on odbio. Pored toga, efendija Karabeg je pokušavao nagovoriti ustanike na odustajanje od ustanka uvidjevši uzaludnost takvih akcija.

Nezadovoljni ustanici su u noći s petka na subotu 2. kolovoza 1878. ubili efendiju Karabega, mutesarifa (upravitelja) Mustafu pašu i njegovog zeta Ali-bega, te potpukovnika Murat-bega.

Koliko su ta ubojstva bila nepotrebna, govori i odustajanje ustanika od pružanja otpora, te povlačenje dijela njih u istočnu Hercegovinu.

Jedinice generala Todorovića su 5. kolovoza 1878. bez otpora ušle u Mostar. Manji otpor austrougarskim snaga je pružen samo na području Ljubuškog i Čitluka, tako da su austrougarske jedinice bez većih problema preuzele mandat dobiven odlukom Berlinskog kongresa.

Efendija Sidki Karabeg je pokopan u haremu pored Hadži Baline džamije. Džamija je srušena 1950. godine, a harem poravnat. Obilježje na ovog mostarskog intelektualca je nedavno postavljeno na mjestu gdje se nalazila pomenuta džamija. Isto obilježje je, u međuvremenu, i nestalo s ovog lokaliteta.

U pisanju članka korišteni slijedeći tekstovi:

Branković, Jasmin - Okupacija Mostara 1878. godine;

Milavić, Esmir - Hadži Mustafa Sidki efendija Karabeg (1832 - 1878);

Sadiković, Halid - Zauzeće Ljubuškog 1878. godine.