Razočarani karneval u Kupresu

Kupreška djeca, kako vrtićka tako i osnovnoškolci, danas su se, kako izvještava Kupreški radio, ''po naredbi svojih učitelja'', okupila u središtu grada.

Imali su ''skraćene sate'' jer treba se obući i spremiti za najavljeni pokladni karneval.

''Djeca i učitelji su stigli, a i nešto publike jer, budimo iskreni, rijetki su bilo kakvi događaji u našem gradu. Naviknuli smo godinama na lošu organizaciju ovog karnevala, ali smo ove godine nadmašili sami sebe. Nakon kratkog mimohoda, uslijedilo je jedno veliko ništa. Čekali smo svi da se netko oglasi, kaže par riječi, pozdravi okupljene, udijeli čaj i krafnu, ali ne... '', navodi se u izvještaju Kupreškog radija

Nakon okupljanja, djeca su se razišla bez ikakvog programa.

''U prolazu sam mogla čuti samo razočarane komentare razočaranih ljudi. Zar je ovo dan kada ćemo shvatiti još jednom koliko smo jadni. Umjesto da obratimo pažnju na lijepe i zanimljive prizore sretne i vesele maskirane djece, mogli smo samo čuti rečenicu, i to više puta, 'idem kući'. Čemu ostajati na nekakvom događaju koji nema ni kraja ni početka. Voditelji koji su u svoje slobodno vrijeme došli i bili spremni odraditi i ovaj posao i zabaviti goste, bez mikrofona i razglasa bili su nemoćni. Čuli smo čak od nekih prisutnih da 'radio opstruira' cijeli događaj. Vama i svima ostalima informacija da Kupreški radio nema vlastiti razglas, glas možemo 'posuditi', ali ostalo je na organizatoru. Ukoliko se znalo, a znalo se, da nema uvjeta (razglasa i glazbe, nagrada za najbolje maske, programa...), trebalo se to reći djeci i roditeljima. Zašto? Jer je ljudski, jer je hladno, jer nema smisla preko malih dječjih leđa voditi bilo kakve sukobe, a najmanje one političke. Kako drukčije objasniti situaciju u kojoj su djeca ostala iznevjerena, u kojoj ih je bilo tužno gledati, a sve, navodno, jer općina nije htjela dati sredstva, a škola nije htjela pitati. Pošla su djeca, svatko svojim putem, skupiti koju markicu ili slatkiš. Kucati na vrata, koja se vjerojatno neće otvoriti... Nekad davno, u poslijeratnim godinama, nismo imali ništa. Tek smo se vratili iz progonstva, a imali smo organiziran karneval, jela i pića, nagrada, pa čak i glazbu uživo. Utjeha nama starijima koji se toga. Naša djeca, kako stvari sada stoje, takve uspomene neće imati sjećamo'', zaključuje se u izvještaju novinarke iz Kupresa.