Privatnici kupuju sve što je ostalo od Titanica

U potonuću Titanica, nepotopivog broda kako su ga zvali, poginulo je više od 1500 ljudi, a s njima u dubinu mora potonule su i njihove dragocjenosti. Posljednjih nekoliko mjeseci najavljuje se i očekuje aukcija svih tih pronađenih ostataka s broda koji je tragično potonuo na svom prvom putovanju.

U utrku za tim silnim dragocjenostima krenulo je nekoliko investicijskih fondova koji su se sa svotom od 19,5 milijuna dolara odlučili suprotstaviti grupi britanskim muzeja koje podržavaju National Geographic Society i James Cameron, redatelj poznatog filmskog hita iz 1997. godine Titanic. Budući da su prikupili samo 19,2 milijuna dolara povukli su se iz utrke.

Tako su dragocjenosti najvjerojatnije pale u ruke novih vlasnika - Apollo Global Management, Alta Fundamental Advisers i PacBridge Capital Partnersa, koji su najavili kako će predmete sačuvati takvima kakve jesu kako bi privukli turiste. No nisu htjeli komentirati bilo kakve druge planove. Ovo je možemo reći, jako uzbudljiv i neobičan preokret događanja.

U morskim dubinama ispred Newfoundlanda pronađeno je 5500 predmeta, ostataka jedne zlatne ere, a među njima i polucilindar, nekad kožne i raskošne torbe Gladstone i brončanog anđela koji se nalazio na stupu stubišta. Ovi predmeti više su od samih proizvoda, oni su prava "vremenska kapsula koja vas vraća u 1912. godini", opisao ih je tako Kevin Fewster, direktor Royal Museums Greenwich, koji sudjelovao u ponudi muzeja. "To je ostatak društva i prikaz tog vremena", naglasio je.

Vrata prema prvom razredu

Čelična vrata kroz koja su putnici ulazili u prvi razred pronađena su 1998. godine. Nakon što bi prošli kroz njih, putnici su dizalima odlazili na više katove, s kojih su mogli mahati onima na obali. "Ti su putnici imali poseban ulaz, a podjela po klasama je zapravo bila veliki dio priče o Titanicu", rekao je Eric Kentley, autor knjige Discover the Titanic, koji je sudjelovao u ekspediciji na olupinu 1994. godine. Prava je to slika društva i podjela u njemu na tako malenom uzorku, smatra Paul Burns, član odbora Titanic Historical Society.

"Bio je to pravi RM parobrod i brod koji je prevozio migrante. Među trećim razredom, klasom, pa čak i drugom, bili su ljudi koji su odlučili otputovati u SAD sa svojim obiteljima u potrazi za boljim životom", objašnjava Burns. Svi ovi pronađeni predmeti povijesni su tragovi jednog vremena koji su pomogli stručnjacima i povjesničarima da slože mozaike priče o Titanicu ali i društvu, vremenu u kojem je izgrađen i u kojem je brod potonuo. Predmeti su došli pod povećalo javnosti nakon što je tvrtka Premier Exhibitions, vlasnik tih predmeta, 2016. godine objavila bankrot i odlučila se na prodaju velikih otkrića sa Titanica. Ponudu za to veliko bogatstvo dali su i muzeji, uključujući i Royal Museums Greenwich, National Museums Northern Ireland i Titanic Belfast, koji u svom vlasništvu već imaju neke predmete.

Polucilindar

Polucilindar koji nije bio zaštićen u nekoj torbi pronađen je na olupini 1993. godine.

Izumljen sredinom 19. stoljeća bio je to zapravo šešir koje je britanska aristokracija nosila u lov, no ubrzo je postao dio uniforme poslovnih ljudi. Bogatiji su nosili te polucilindre, a radnici obične kape, no ti polucilindri bili su i dio odjeće dotjeranih muškaraca, kicoša, rekao je William Blair, direktor kolekcija u National Museums Northern Ireland.

"Veliki dio te kolekcije zapravo priča priču o društvenoj nejednakosti, podjelama koje su tada vladale", naglasio je.

Djeca koja su stradala

Samo 60 djece od njih 113, koliko ih je bilo na brodu, su preživjeli. Najmanji artikli koji su pronađeni na olupini bile su pikule, njihove omiljene igračke. Većina djeca koja je poginula u potonuću bili su u trećem razredu. Odrasli koji su bili s njima bili su podijeljeni i nisu se mogli kretati po svim dijelovima broda, a morali su proći pregled imigracijskog ureda pri dolasku u SAD. Tako im je i put do čamaca za spašavanje bio težak.

"Vaše šanse za preživljavanje bile su puno veće ako ste putovali prvim razredom", objašnjava Blair.

Najveći putnički brod u to vrijeme, Titanic smatrali su neuništivim i isplovio je sa samo 1178 mjesta u čamcima za spašavanje, nedovoljno za 2,224 putnika i članova posade.

Veliko glavno stubište

Brončani kerubini nalazili su se na stubištu na kojem su se putnici iz prvog razreda voljeli sastajati. Onaj pronađen koji je sad dio kolekcije, manji je od onih na glavnom stubištu, pa se pretpostavlja kako je sa postraničnog stepeništa.

Najupečatljivije je bilo veličanstveno stubište gdje su se putnici sastajali prije večere ili nakon izlaska iz turskih kupelji. Protezalo se na šest paluba a na vrhu je bila velika željezna i staklena kupola, piše The New York Times.

"U očima javnosti to pravo stubište bilo je poput onoga u filmu, definiralo je i prikazalo taj velik luksuz koji je vladao brodom", rekao je Blair.

Životi super bogatih

Brodski blagajnici koristili su Gladstone torbe za prijenos vrijednih stvari, jedna od njih otkrivena je 1987. godine. No kada im je voda došla do grla, većina putnika nije razmišljala o svom vrijednom nakitu, već o svom životu, objašnjava Blair.

Među luksuznim predmetima bile su i bogate klupe iz razdoblja Gilded Age (koje obuhvaća razdoblje kraja 19. stoljeća) stavljene su na otvorene prostore.

Starinski luksuz

Pronađeni električni luster još ima komadić žarulje na jednom dijelu. Visio je sa stropa u sobi za pušenje u prvom razredu koja je napravljena po uzoru na bogato ukrašene prostore klubova za muškarce iz tog doba.

Uređenje Titanika bilo je u starinskom i jako luksuznom stilu.

"Gospoda iz visokog sloja engleskog društva na brodu su se trebala osjećati kao doma", rekao je dr.Kentley.

Vrijednost olupine

Dva pokušaja bila su potrebna kako bi se izvukao dio trupa desne strane broda, teškog 17 tona.

Prvi pokušaj 1996. godine neslavno je propao zbog lošeg vremena. Ekspedicija je 1998. godine uspjela a uz neke ostale dijelove kolekcije ovaj je dio bio izložen u Luxor hotelu i kasinu u Las Vegasu.

"Sve je to predivno izgrađeno, i odmah vas odvede u zlatno doba britanske brodogradnje", rekao je dr. Kentley.

Stajati pred tim predmetima je intenzivan osjećaj, osjećaj povijesti i tragične sudbine ovog broda koji je uz više od 2200 ljudi prevozio i dijelove toga vremena, dijelove zlatne i luksuzne povijesti s početka 20. stoljeća.