Prikupljan novac za nastavak radova na Sabornoj crkvi u Mostaru

 U Stockholmu je održana donatorska večer za obnovu Sabornog hrama Svete Trojice u Mostaru koji je do temelja porušen 15. lipnja 1992. godine.

''Novopostavljena zvona sa zvonika Sabornog hrama u Mostaru prvi put nakon rata začula su se prošle godine, na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, a obnovom hrama rastu entuzijazam i radost kod Srba'', rekao je vladika zahumski i hercegovački Grigorije na donatorskoj večeri, koju je organiziralo Udruženje Hercegovaca u Švedskoj "Sveti Vasilije Ostroški", piše Srna.

Vladika je podsjetio da je razaranje Sabornog hrama Svete Trojice, monumentalne građevine i svega što je ona predstavljala, počelo 15. lipnja 1992. godine, i to na drugi dan trodnevnog Praznika kojem je posvećena, na Duhovski ponedjeljak.

"Tog dana crkva je zapaljena, pri čemu je u potpunosti izgorio njen enterijer i krovna konstrukcija naosa, a kupole hrama su srušene. U vatrenoj stihiji spaljen je i urušen krov na zvoniku, s križom", rekao je vladika.

Ratna razaranja u dolini Neretve

Episkop Grigorije je napomenuo da ratna razaranja nisu mimoišla ni druge objekte pravoslavnih hrišćana na području Mostara i cijele doline Neretve - stradali su Stara crkva, Stara škola, Vladičanski dvor, Manastir Žitomislić, crkve u Bijelom Polju i Blagaju i brojni hramovi, paraklisi i groblja od Konjica i Duvna do Čapljine i dalje.

Vladika Grigorije rekao je da je polovicom srpnja 1992. godine Saborni hram Svete Trojice u Mostaru pretvoren u hrpu kamenja, prah i pepeo.

"U sličnom stanju bila je i Živa Crkva na ovom prostoru, a udovi Tijela njenog izvrgnuti ruglu, razapeti, ogoljeni, namučeni, ubijeni. Ipak, kao i mnogo puta i na mnogo mjesta, od onog prvotnog obnovljenja i pobjede života nad razorenjem i smrću, prije oko dvije tisuće godina u jeruzalemskoj pećini, parohija kad postane prah, hram i oltar lebde tu kao dah, dah Duha iz jerusalimske gornjice. Njime vođena, počela je obnova i ove mostarske gornjice i svega što je okružuje", istaknuo je vladika Grigorije.

Episkop je podsjetio da je obnova Sabornog hrama Svete Trojice, koji je pod zaštitom Unesco-a, kao i Stari most u Mostaru, službeno počela donatorskom večerom u manastiru Žitomislić 2008. godine kojoj su prethodile opsežne pripreme, istraživanja sigurnosti, projektiranja i raščišćavanje terena.

Izvršene dvije trećine radova

Vladika Grigorije naveo je da su do sada završene oko dvije trećine planiranih građevinskih radova na izgradnji hrama, a u tijeku je dovršenje zidova naosa da bi se pristupilo gradnji glavnog svoda hrama sa središnjom kupolom.

On je naglasio da je Saborni hram u Mostaru katedralni hram Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i svojevremeno, nakon izgradnje, jedna od najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu, odmah nakon Velike crkve - Hrama Božije Premudrosti u Carigradu.

"Građen je u trećoj četvrtini 19. stoljeća, između 1863. i 1873. godine, od kada, uz Stari most, predstavlja jedan od glavnih simbola jednog prostora, ali i vremena koje se naziva 'slavno doba Mostara'", istakao je vladika Grigorije.

Ovaj hram je građevina koja predstavlja spoj vizantijskih, romaničkih, baroknih, gotičkih i orijentalnih elemenata. Dimenzije u osnovi su 26 puta 45 metara kvadratnih. Visina središnje kupole je 30 metara, a visina zvonika s križem 51 metar.

Veliki Saborni hram gradio je prvo Hercegovac Spasoje Vulić, a potom i čuveni arhitekta Andrej Damjanov Zografski, sredstvima koje je prikupljalo srpsko stanovništvo Mostara, Hercegovine, ali i vaskolikog rasijanja, pri čemu je znatna pomoć pristigla iz Rusije, kao i od tadašnjeg osmanskog sultana Abdul Aziza.

Srbi nisu izgubili osjećaj za korijene

Krajem 20. stoljeća središnju kupolu i unutrašnju stranu južnog zida hrama oslikali su grčki freskopisci.

U Sabornom hramu i njegovoj neposrednoj okolini: Staroj crkvi, Staroj školi i Vladičanskom dvoru, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska i Crkvena opština mostarska pohranjivale su znatnu arhivsku građu, bogat knjiški fond i dragocjenosti crkvene umjetnosti, poput brojnih ikona, od kojih su najznačajnije ikone Hrista-Spasitelja svijeta, Bogorodice-Strasne i Svetog Jovana Preteče.

Vladika Zahumsko hercegovački i primorski Grigorije boravio je u četvorodnevnoj posjeti Eparhiji britansko–skandinavskoj, u okviru koje je u Stokholmu održao predavanje o temi "Obnova života u donjoj Hercegovini i povratak izbjeglog naroda u Mostar i dolinu Neretve".

Srbi koji žive daleko izvan Hercegovine pokazali su da nisu izgubili osjećaj za svoje korijene, svoju crkvu, i da žele da crkva posvećena Svetoj Trojici oko sebe sabira Srbe iz doline Neretve, ali i svih krajeva svijeta i ulijeva im vjeru u život i ostajanje na ovim prostorima.