Prije točno 30 godina JNA uništila podzemni aerodrom vrijedan milijarde dolara

Prošlo je točno 30 godina od uništenja aerodroma Željava, jednog od najskupljih vojnih objekata bivše Jugoslavije.

Jednu od najskupljih investicija bivše države JNA je uništila u zoru 16. svibnja 1992. godine.

Riječ je o podzemnom vojnom aerodromu na granici Hrvatske i BiH, čija je izgradnja trajala gotovo trinaest godina i u koji je prema procjenama uloženo čak devet milijardi dolara.

Gotovo odmah s početkom rata u susjednoj Bosni i Hercegovini u svibnju 1992. vrh tadašnje JNA donio je odluku o uništenju najvećeg vojnog podzemnog aerodroma u Europi, onog što je istovremeno izazivao divljenje i raspirivao maštu znatiželjnika koji su zbog tajnosti samog objekta mogli tek naslućivati njegove mogućnosti.

Akcija uništenja na zapovijed generala Blagoja Adžića započela je tako što su su pripadnici posebne inženjerijske postrojbe JNA točno u 5.20 aktivirali eksploziv precizno postavljen na ključnim infrastrukturnim dijelovima Željave.

Trideset i pet minuta kasnije začula se serija eksplozija koja je dopirala s aerodromskih pista, a 13 minuta prije 7 sati odjeknula je grmljavina iz dubine planine Plješivice, u kojoj su bili iskopani čitavi tuneli i podzemni hangari kao jedne od najčuvanijih tajni bivše države.

Time je uništen jedan od najgrandioznijih jugoslavenskih građevinskih projekata koji je nosio kodno ime Klek ili O-505 (Objekt 505).

Aerodrom Željava, s kojeg je polijetala i slijetala elita jugoslavenskog lovačkog zrakoplovstva, počeo se graditi 1955. godine, nakon što je vojni vrh zaključio kako bi u slučaju napada Varšavskog pakta na Jugoslaviju postojeće zračne baze u Somboru i Batajnici kod Beograda vrlo brzo bile uništene.

Stoga je odlučeno kako je nužno izgraditi bazu u dubokoj unutrašnjosti državnog teritorija kako bi se ona mogla dugotrajno braniti, a istovremeno biti što udaljenija od strateških ciljeva i objekata.

Izbor je pao na selo Željava u dolini ispod istočnih obronaka Ličke Plješivice, na samoj granici Hrvatske i BiH, stoga ne čudi to da se radarska postaja, pista 4 te dijelovi piste 1 i 3 nalaze na teritoriju Hrvatske, dok piste 2 i 5 administrativno pripadaju BiH.

Generalštab tadašnje JNA prilikom dizajniranja podzemnog aerodroma odlučio se na koncept utvrde sposobne izdržati udar bombe snage 20 kilotona, sličan onom koji su jugoslavenski zrakoplovci i inženjeri vidjeli u Švedskoj, a s kojom je bivša država vojno surađivala.

Položaj aerodroma pomno je odabran jer je Plješivica predstavljala prepreku bilo kakvom iznenadnom napadu, a tadašnje jugoslavensko ratno zrakoplovstvo istovremeno je moglo koristiti blagodati planine kao taktičko iznenađenje.

Projektantima, osim razvedenog planinskog položaja, pogodovao je geomorfološki sastav Plješivice istovremeno jamčeći neprobojnost, ali i skupe građevinske izazove što su prema ocjeni vojnog vrha bili u potpunosti opravdani jer su rezultirali objektom koji je mogao poslužiti desetljećima bez većih prepravaka.

Obronci Plješivice nudili su prirodne uvale za ulaze u hangare, dok su planinski grebeni omogućili njihovo razdvajanje. Kako bi se premostile te pukotine, vojska je angažirala i speleologe koji su mapirali špilje pretvorene u galerije.

U trinaest godina izgradnje, koja je ubrzana zbog krize u Čehoslovačkoj 1968. godine, niknulo je zadivljujuće zdanje koje su činile tri galerije za smještaj 58 zrakoplova, međusobno povezane u obliku slova M te s produženim srednjim krakom, u kojem se nalazila radionica za popravak aviona.

Sa strane je bila dodatna galerija, a njihov profil i teška armirano-betonska ulazna vrata izrađeni su prema dimenzijama MiG-a 21. Avioni su se unutar objekta razmještali elektroakumulatorskim tegljačima te je svako 'parkirališno mjesto' imalo svoj priključak za gorivo. Postojalo je i skladište oružja u bihaćkom naselju Vedro Polje.

Ukupna dužina podzemnih tunela iznosila je 3,5 kilometara, dok su galerije, svaka visine osam i širine 20 metara, iskopane od 350 do 500 metara u dubinu Plješivice. Dodatno osigurano operativno središte s kontrolnim tornjem uzidano je u stijenu iznad ulaza broj 2, dok se u blizini Ličkog Petrovog Sela nalazila vojarna koja je služila kao logističko središte.

Vrh Gola Plješivica bio je rezerviran za impresivan radarski kompleks i meteorološku postaju, a moćni radari bili su uključeni u jedinstven sustav zračnog motrenja te navođenja nekadašnjeg ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA. Puna autonomija cjelokupnog objekta O-505 iznosila je nevjerojatnih 30 dana.

Baza je godinama bila dom 117. lovačko-avijacijskog puka, koji su sačinjavala 124. i 125. eskadrila naoružane supersoničnim MiG-ovima 21 različitih verzija i namjena. Dvjema eskadrilama bila je priključena i treća te je služila za obuku pilota. Na Željavi je bila stacionirana i 352. izviđačka eskadrila.

Letačke postrojbe stacionirane na Željavi bile su isključivo postrojbe prve borbene crte, a smatrale su se elitnim i u njima su, pored one na Batajnici kod Beograda, služili samo najbolji.

Zbog procjene generalštaba JNA da bi se s vremenom zbog ratnih operacija aerodrom mogao naći u bezizlaznom okruženju, u proljeće 1992. godine donesena je odluka o njegovom potpunom uništenju s pedesetak tona nazubljeno postavljenog eksploziva. Prije samog uništenja zrakoplovi su razmješteni po aerodromima u Srbiji, vrijedna i iskoristiva infrastruktura odnesena, a kompletno osoblje evakuirano.

Aerodrom je miniranjem nepovratno izgubljen. (Izvor: TPortal.hr)