Prije 950 godina: Dmitar Zvonimir okrunjen za hrvatskog kralja
Jedan od nauspješnijih narodnih vladara ranosrednjevjekovne Hrvatske Dmitar Zvonimir okrunjen je za kralja 8. listopada 1075. godine (neki povijesničari kao datum navode 9.10, a kao godinu 1076.), od strane papinskog legata Gebizona u Solinu.
Za njegove vladavine nastavljeno je širenje Hrvatskog kraljevstva čime je nastavio politiku svog prethodnika Petra Krešimira IV. Nakon njegove smrti došlo je do prekretnice u hrvatskoj povijesti jer nakon rata oko nasljeđivanja prijestolja kruna prelazi u ruke ugarskih Arpdovića.
O podrijetlu Dmitra Zvonimira zna se vrlo malo, najprhvaćenija teza je da je bio potomak kralja Svetoslava Surine i time rođak Petra Krešimira IV. Zna se da je bio slavonski ban i neko vrijeme suvladar Petra Krešimira IV. te oženjen Jelenom, kćeri ugarskog kralja Bele I. i sestrom Ladislava I.
Kada je 1074. Petra Krešimira IV. zarobio normanski vojvoda Amiko, koji je iz južne Italije napao Hrvatsku, Zvonimir se nametnuo kao nasljednik te došao na prijestolje u okolnostima koje pobliže nisu poznate (u nasljednom redu zaobiđen je Krešimirov nećak Stjepan II.).
Nakon Zvonimirova izbora za kralja papa Grgur VII. šalje u Hrvatsku legate Gebizona i Fulkona, s glavnom zadaćom da se riješi pitanje o priznanju samostalnosti Hrvatskog kraljevstva. Kada je prisegnuo da će kao vazal biti vjeran rimskom papi, Zvonimir se obvezao plaćati 200 dukata danka te darovao Svetoj Stolici samostan sv. Grgura u Vrani.
Zatim ga je svečano okrunio legat Gebizon u crkvi sv. Petra u Solinu, krunom donesenom iz Rima, te mu predao druge znakove kraljevske vlasti i papinsku zastavu čime je de facto dobio međunarodno priznanje.
Nakon toga Zvonimir je položio prisegu papi: "Ja, dakle Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, kralj bit ću od ovoga časa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima, neću sudjelovati ni riječju ni činom da bud on ili buduće pape nakon njega ili poslanici njihovi život ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, neću nikome na njihovu štetu otkriti.
Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdržat ću vjerno, te ga neću nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Grgura i njegove nasljednike, a i poslanike papinske, ako dođu u moju oblast, primat ću časno i čestito ću s njima postupati i tako ih odpraviti, te otkle god bi me zvali, služit ću im bez krzmanja, koliko ću moći. Tako mi Bog pomogao!".
Tako je kralj Zvonimir, kao i neki drugi europski vladari tog doba, prihvaćanjem papinske političke doktrine te pružanjem jamstva crkvenim interesima u Hrvatskoj i obećanjem brige o vjerskom i obiteljskom životu, osigurao politički i obrambeni savez sa Papinskom državom, državnopravno priznanje Kraljevine Hrvatske (lat. regnum Dalmatiae et Chroatiae) i njen stabilan međunarodni položaj.
Dmitar Zvonimir stolovao je u Kninu, a za njegove vladavine događaju se brojne društvene promjene: privatizira se javno vlasništvo, javlja se vlastelinstvo, jača utjecaj i materijalni položaj crkve, pa iako je narod još slobodan, počeo je proces feudalizacije. Umro je u prvoj polovici 1089. pod nerazjašnjenim okolnostima.
