Na današnji dan prije 80 godina, 13. ožujka 1946. uhićen je Draža Mihailović, vođa četničkog pokreta i zapovjednika Jugoslavenske vojske u otadžbini (JVuO) tijekom Drugog svjetskog rata
Operacija njegova uhićenja bila je pažljivo organizirana od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti, točnije Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA), obavještajne službe pod kontrolom Josipa Broza Tita.
Nakon poraza četničkih snaga u sukobima s partizanima i povlačenja pred nadmoćnijim snagama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) krajem 1944. i početkom 1945., Mihailović se skrivao u istočnoj Bosni i Srbiji, pokušavajući očuvati ostatke svog pokreta.
Partizani su, uz podršku Saveznika koji su od 1943. postupno preusmjerili pomoć s četnika na Tita, preuzeli kontrolu nad Jugoslavijom. Nakon sloma četničkih snaga na Zelengori u svibnju 1945., Mihailović je bio u bijegu, često mijenjajući lokacije kako bi izbjegao potjere jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) i OZNA-e.
Operacija uhićenja započela je početkom 1946., a ključnu ulogu odigrao je Nikola Kalabić, bivši četnički zapovjednik kojeg je zarobila OZNA. Prema službenoj verziji, Kalabić je, pod pritiskom ili u zamjenu za vlastiti život, pristao surađivati i odvesti agente OZNA-e do Mihailovićeva skrovišta. Akcija je kulminirala u noći između 12. i 13. ožujka 1946. u selu Dobrunska Rijeka, u blizini Višegrada (današnja Bosna i Hercegovina).
Pripadnici OZNA-e, prerušeni u četnike ili savezničke vojnike (ovisno o izvorima), uspjeli su pridobiti Mihailovićevo povjerenje uz pomoć Kalabića, koji ga je uvjerio da idu u susret savezničkoj pomoći ili da je situacija u Srbiji povoljna za nastavak borbe. Mihailović je uhvaćen bez većeg otpora i prebačen u Beograd.
Organizaciju operacije vodio je Aleksandar Ranković, tadašnji ministar unutarnjih poslova FNRJ, dok je neposrednu realizaciju nadzirao Slobodan Penezić Krcun, šef OZNA-e za Srbiju. Vijest o uhićenju objavljena je javnosti 24. ožujka 1946.
Nakon uhićenja, Mihailović je izveden na suđenje u Beogradu, poznato kao "Beogradski proces", koje je trajalo od 10. lipnja do 15. srpnja 1946. Optužen je za izdaju, suradnju s okupatorom i ratne zločine, uključujući masakre nad civilima koje su počinile četničke jedinice pod njegovim zapovjedništvom.
Proces je bio javan, praćen velikim medijskim zanimanjem, a mnogi su ga smatrali politički motiviranim kako bi se učvrstila komunistička vlast i diskreditirao četnički pokret. Mihailović je osuđen na smrt strijeljanjem, a kazna je izvršena 17. srpnja 1946.
Točno mjesto pogubljenja i groba ostalo je nepoznato, iako se najčešće spominje Ada Ciganlija ili Lisičji potok u Beogradu.
Četničke snage pod Mihailovićevim zapovjedništvom počinile su brojne zločine tijekom rata, usmjerene protiv nesrpskog stanovništva i političkih protivnika.
Procjenjuje se da su odgovorne za smrt desetaka tisuća ljudi, uključujući Hrvate, Bošnjake i pripadnike drugih etničkih skupina.
Neki od najpoznatijih zločina uključuju masakre u istočnoj Bosni i Sandžaku, gdje su četnici provodili etničko čišćenje s ciljem stvaranja etnički homogene "Velike Srbije".
Dragoljub Mihailović, poznat i kao Draža ili Čiča, rođen je u Ivanjici 26. travnja 1893. godine, kao prvo od troje djece u obitelji.
Uskoro nakon rođenja Dragoljubovih sestara Milice i Jelice, Dražin otac Mihailo umire od tuberkuloze, a pet godina kasnije 1900. godine umire i Dražina majka Smiljana. Poslije smrti majke brigu za djecu preuzima stric Vladimir.
Nakon završetka gimnazije 1910. godine Draža Mihailović pristupa 43. klasi Niže vojne akademije u Beogradu. Nakon šest mjeseci dobiva čin pitomca-kaplara, a dvije godine kasnije unaprijeđen je u čin pitomca-podnarednika. Izbijanjem Balkanskih ratova u rujnu 1912. godine, cijela 43. klasa prebačena je na bojišnicu.
Poslije Kumanovske bitke, Draža Mihailović unaprijeđen je u čin narednika, a nakon bitke dodijeljena mu je srebrna medalja za hrabrost. U borbi protiv Bugara 1913. godine biva ranjen.
Nedugo poslije unaprijeđen u potpukovnika i dodijeljena mu je zlatna medalja za hrabrost. Poslije kratkog rata s Bugarima 1913. godine, Draža Mihailović odlazi Beograd na doškolovljavanje.
Već u rujnu 1941. godine Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata.
Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. "Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana.
Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941–1945 procijenio da su od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata njih oko 100 000 ubili četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava, odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana. Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.
