Na današnji dan prije 40 godina, 12. kolovoza 1985. dogodila se tragična zrakoplovna nesreća u kojoj je poginulo 520 osoba.
Naime, golemi Boeing 747 težak preko 330 tona zaletio se u planinu u gorskom predjelu Japana. Zrakoplov je pripadao kompaniji Japan Airlines i letio je na ruti Tokijo-Osaka. Dvanaest minuta nakon polijetanja s tokijskog aerodroma zrakoplovu je puknula pregrada na repu koja sprečava gubitak tlaka kroz stražnji dio aviona.
Zbog nagle promjene tlaka unutar aviona, cijeli rep je praktički eksplodirao. Zrakoplov je tako ostao bez vertikalnog kormila na repu. Još je gore bilo to što su odrezani svi hidraulički sustavi na avionu, pa je tekućina iz njih počela istjecati. S obzirom da pomoću hidrauličkih sustava posada zapravo upravlja avionom, uskoro je letjelica postajala sve manje i manje upravljiva.
Čak i u takvim uvjetima, posada je herojski pokušavala zadržati kontrolu nad avionom. Zbog pada tlaka putnici su morali koristiti maske s kisikom. Pilot je pokušao usmjeriti avion prema aerodromu, no na kraju se pokazalo da su svi sustavi za upravljanje na krilima i repu otkazali.
Posada je uspjela još upravljati kako-tako jedino pomoću povećanja ili smanjenja potiska na pojedinim motorima. Međutim, to nije bilo dovoljno za precizno slijetanje. Avion se kretao kaotično i na kraju krenuo prema planinama duboko u japanskoj unutrašnjosti. Nakon 32 minute agonije, avion je udario u planinu.
Od 524 osobe na letu preživjele su samo četiri žene. To su bile Yumi Ochiai (25-godišnja stjuardesa koja nije bila na službi), Hiroko Yoshizaki (34) i njena kćer Mikiko (8), te Keiko Kawakami (12-godišnja djevojčica čiji su roditelji poginuli na istom letu).
Nesreća se dogodila u vrijeme praznika Obon (Bon festival) u "Zemlji izlazećeg sunca" kada ljudi masovno posjećuju rodne gradove i svoje bližnje. Iz toga razloga je i ovaj avion bio dupke pun, mahom Japancima, izuzev 22 putnika koji su bili stranci, od kojih je četvoro bilo iz Hong Konga.
Utvrđeno je da je uzrok nesreće bio prethodni loš popravak spomenute pregrade u repu. Popravak nije bio izveden u skladu s Boeingovim specifikacijama, pa je pregrada popustila.
Na simulatorima su piloti kasnije oponašali uvjete tijekom nesreće i zaključili da posada nije mogla učiniti ništa bolje s obzirom na okolnosti. Dapače, u simulatoru nitko nije uspio izdržati 32 minute u zraku s takvim avionom, koliko je uspjela originalna posada.
Niz poznatih osoba prvobitno je rezerviralo let, ali su se na kraju prebacili na drugi ili su pošli brzom prugom Tokaido Šinkasen.
Nakon katastrofe ovog zrakoplova pisalo se kako ništa nije ukazivalo na neispravnost i potencijalnu bojazan, no ispostavilo se kako u ovom slučaju ipak jest.
Zrakoplov koji se u floti nalazio od 1974. godine, četiri godine kasnije snažno je odskočio prilikom jednog slijetanju, što je izazvalo ozbiljan udarac repa o pistu. Među 394 osobe u avionu nije bilo smrtnih slučajeva, ali je 25 osoba zadobilo ozljede.
Udar repa doveo je do naprsnuća krmene pregrade za pritisak. Oštećenje su "sanirali" Boeingovi tehničari, a letjelica je vraćena u rad. Čini se kako saniranje ipak nije bilo usklađeno sa strogim propisima konstruktora.
Čini se kako su Boingovi problemi počeli baš tada, a kulminirali smrću 520 ljudi.
Toga dana avion je bio na svom petom letu, od ukupno šest planiranih za taj dan. Kapetan leta bio je iskusni pilot Masami Takahama, koji je iza sebe imao skoro 13.000 sati letačkog iskustva.
Avion se srušio na 1.565 metara nadmorske visine, na greben udaljen na oko 2,5 kilometara sjevero-severozapadno od planine Mikuni, koja se često naziva "Tibetom prefekture Gunma".
Povjerenje japanske javnosti u Japan Airlines dramatično je opalo nakon ove katastrofe, pri čemu je broj putnika na domaćim linijama opao za jednu trećinu.
