Prošlo je 45 godina od jedne od najvećih zrakoplovnih nesreća u Europi

Na današnji dan prije 45 godina, 10. rujna 1976., Let 476 British Airwaysa, zrakoplov Hawker Siddeley Trident na putu iz Londona prema Istanbulu, sudario se u zraku pokraj Zagreba s Letom 550 Inex-Adria Avioprometa, zrakoplovom Douglas DC-9 na putu iz Splita prema Kölnu. Sudar se dogodio kao posljedica pogreške u proceduri zagrebačkih kontrolora zračnog prometa.

Svih 176 ljudi na tim letovima su poginuli, učinivši to najsmrtonosnijim sudarom zrakoplova u zraku na svijetu do tada. Jedina je to nesreća sa smrtnim posljedicama koja je zadesila zrakoplov Birish Airwaysa, ujedno i najgora zrakoplovna nesreća u Hrvatskoj.

Let 476 British Airwaysa poletio je iz Zračne luke London Heathrow prema Zračnoj luci Atatürk u 08:32 UTC pod oznakom BA476, s 54 putnika i 9 članova posade.

Tridentom 3B je upravljao iskusni kapetan, Dennis Tann (rođen 1932.), koji je u vrijeme nesreće prikupio 10.781 sat letenja. Pomagali su mu prvi časnik Brian Helm i mlađi prvi časnik Martin Flint.

Let 550 Inex-Adrije poletio je iz Zračne luke Split prema Zračnoj luci Köln Bonn u 09:48 UTC pod oznakom JP550. Nosio je 108 putnika, uglavnom njemačkih turista, i 5 članova posade.

Zrakoplovom je upravljao kapetan Jože Krumpak (rođen 1925.), iskusni pilot s 10.157 sati letenja i prvi časnik Dušan Ivanuš. Inex-Adria bila je čarter zrakoplovna tvrtka sa sjedištem u Sloveniji.

Sredinom 1970-ih, područje zagrebačke kontrole zračnog prometa bilo je jedno od najprometnijih u Europi usprkos tome što ga je nadzirao premalen broj loše opremljenih kontrolora.

Zagreb VOR bio je točka javljanja za nekoliko pretrpanih zračnih ruta između sjeverne Europe i jugoistočne Europe, Bliskog istoka i iza. Zračni prostor bio je podijeljen po visinama na tri sektora: niži sektor ispod 25.000 stopa (7,62 km), srednji sektor između 25.000 i 31.000 stopa (7,62 - 9,45 km) te gornji sektor iznad 31.000 stopa (9,45 km).

Zbog kaosa u komunikaciji s kontrolorima leta, loših uputa i procjena u zagrebačkom kontrolnom centru, dva su se zrakoplova sudarila iznad grada Vrbovca, sjevernoistočno od Zagreba.

Zadnjih pet metara lijevog krila DC-9 presjekao je Tridentov kokpit i prednju putničku kabinu. Eksplozivna dekompresija Tridenta prouzročila je raspad prednjeg trupa aviona; Trident je pao, udarivši od tlo repom i proklizavši kratku udaljenost.

DC-9, bez više od trećine svojeg lijevog krila, odmah je zaronio nosom i zabio se u tlo udarivši prvo desnim krilom. Nitko od putnika i članova posade na ova dva leta nije preživio.

Mještani sela s tog područja, koji su upravo radili na poljima, svjedočili su o iznenadnoj strašnoj grmljavini na nebu, a potom su oko njih počela padati tijela putnika, prtljaga i dijelovi zrakoplova.

"Sjedile smo u kući i spremale se u polje. Odjednom je nešto grunulo i mi smo istrčale vidjeti je li možda počelo grmjeti. Kad ono... na nebu iznad nas, jasno kao što vas sad vidim, avion koji se vrti, pada i raspada. Uplašile smo se, što smo mogle, i odmah utrčale u kuću. Ubrzo je počelo padati po nama, po krovu i dvorištu. Kao kiša... udaralo je na sve strane i nismo znale što je. Čim se smirilo, izišle smo... Nije to bila kiša. Po nama su padali ljudi, torbe, sjedalice iz aviona", izjavila je jedna mještanka.

Svi kontrolori bili su privedeni na ispitivanje. Kasnije su svi pušteni osim Nišlije Gradimira Tasića koji je ostao u pritvoru do suđenja.

Suđenje je započelo 11. travnja 1977. na Okružnom sudu u Zagrebu (današnji Županijski sud). Svi kontrolori bili su optuženi po članku 271., stavka 72. Kaznenog zakona Jugoslavije kao "osobe koje ugrožavaju željeznički, pomorski ili zračni promet, ugrožavaju živote ljudi i imovinu."

Tasić je jedini proglašen krivim, stoga je bio osuđen na sedam godina zatvorske kazne. Nakon peticije koju su potpisali kontrolori zračnog prometa (on je, naime, tri dana zaredom radio 12-satnu smjenu), odlučeno je da je Tasić upotrebljen kao žrtveni jarac, nakon čega je pušten 29. studenog 1978. Odslužio je gotovo dvije godine i tri mjeseca zatvorske kazne.

Jedna je okolnost posebno žalosna za Tasića. Bila mu je to zadnja smjena u Centru, prethodnu večer već se bio oprostio s kolegama.

Gradimir Tasić se po izlasku iz zatvora zaposlio u Beogradu u tehničkoj službi, no umro je mlad, navodno od teške bolesti.

Žrtve avionske nesreće u Vrbovcu ni danas nisu zaboravljene. Kao trajni spomen u obližnjoj šumi postavljen je željezni križ s obješenom šalicom i gumenim okvirom avionskog prozora, da se nikad ne zaboravi.