Prije 170 godina car Franjo Josip I. oženio je svoju sestričnu Sisi

Na današnji dan prije 170 godina, 24. travnja 1854. austrijski car Franjo Josip I. oženio je svoju sestričnu, bavarsku princezu Elizabeta, poznatu po nadimku Sisi. Iako su majke im bile sestre, takva vjenčanja u to vrijeme nisu bila neobična u višim slojevima društva.

Elizabeta od Wittelsbacha rođena je na Badnju noć 1837. u Münchenu. Njen otac, bavarski vojvoda Maksimilijan, bio je prilično ekscentričan čovjek s velikom ljubavli prema pjesništvu. Majka Ludovika bila je sestra nadvojvotkinje Sofije, majke cara Franje Josipa I.

Majka Franje Josipa željela je da njezin sin oženi Elizabetinu stariju sestru Helenu pa je dogovorila sastanak u Bad Ischlu, poznatom austrijskom ljetovalištu u Alpama. Helena je doputovala s majkom i mlađom sestrom, 15-godišnjom Elizabetom.

Franji Josipu bile su tada 23 godine i kad je ugledao Elizabetu odmah se zaljubio. Propustio je zaprositi Helenu i prkosno rekao majci da će se oženiti ili Elizabetom ili će ostati samac.

Pet dana kasnije objavljene su zaruke Elizabete i cara. Vjenčali su se 1854. godine, kad je njoj bilo samo 16 godina, u crkvi sv. Augustina u Beču.

U toj crkvi pokraj bečkog carskog dvora tradicionalno su se održavala carska vjenčanja, Tamo se udala i Marija Terezija, a i Marija Lujza za Napoleona. Ta dinastička crkva sadrži urne sa srcima čak 54 preminula habsburška vladara i nadvojvode.

Sisi - nesretna carica

Carica Sisi je prvo dijete, kći Sofiju, rodila već sa 17 godina, a godinu dana kasnije i drugu kći Giselu. Dugo očekivani prijestoljonasljednik, nadvojvoda Rudolf, rođen je 1858. godine.

Kći Sofija umrla je sa svega tri godine, zbog čega je Sisi pala u tešku depresiju, prvu u dugom nizu.

Sisi je dotad već shvatila da je za nju život na bečkom dvoru poput života u zlatnom kavezu. Prezirala je silne protokole i ceremonije te se često nije ponašala onako kako se očekuje od carice.

Zbog toga je pala u nemilost dvora, osobito svekrve Sofije (Sisi ju je nazivala zlobnom ženom). Bilo joj je zabranjeno ići u kupovinu, u izlete na selo, pa i piti pivo. Čak su i njenoj djeci imena nametnuta.

Sve to vršilo je velik pritisak na caricu te joj narušilo zdravlje. Ipak, nakon što je 1865. ustanovljeno da je jedan od učitelja nadvojvode Rudolfa prevarant, uspjela je nametnuti svoju volju i preuzela odgovornost za obrazovanje svoje djece. 

Ledeno doba u odnosu s carem

Odnosi s Franjom Josipom uskoro su zahladili. Pedantan i krut birokrat nije mogao pronaći zajednički jezik s nekonvencionalnom i slobodoljubivom Elizabetom. Stoga je Sisi često putovala Europom, bježeći od zagušljivog bečkog dvora.

Svojom ljepotom, pameću, jednostavnošću i darežljivošću Sisi je uživala veliku popularnost kod širih slojeva. Njena opsjednutost tijelom bila je legendarnih razmjera. Kako bi izgledala savršeno, naporno je vježbala i jahala, nosila vrlo uzak korzet, uložila nebrojene sate u njegu kose i često išla na dijetu kako bi održala liniju.

U kasnijim je godinama zabranila da ju fotografiraju – željela je ostati vječno upamćena kao najljepša žena Europe.

Iako je ljubav supružnika zamrla gotovo u samom početku, ostala je neka vrsta međusobnog poštovanja. Znajući da caru ne može pružiti emocionalnu potporu, Sisi je čak odobravala carev ulazak u vezu s glumicom Katharinom Schratt 1885. godine.

Smrt sina Rudolfa teško ju je pogodila te se osjećala odgovornom, smatrajući da sinu nije pridavala dovoljno pažnje. Kroz pjesme je izražavala sablazne fantazije o smrti.

Njezin politički utjecaj i tragična smrt

Počela se zanimati za politička pitanja, od kojih je najvažnije bilo mađarsko pravo na samoupravljanje. Imala je važnu ulogu u sklapanju Austro-ugarske nagodbe te je okrunjena za kraljicu Ugarske 8. lipnja 1867. godine.

Sisi je sve više vremena provodila u Mađarskoj, a njena posljednja kći Marija Valerija rođena je i odgojena tamo. Uskoro se Sisi povukla iz javnog života i dane posvetila jahanju, lovu na lisice, poeziji, putovanjima i čitanju.

Konačna sudbina Sisi još je jedan primjer da princeze u stvarnom životu rijetko dožive bajkovit kraj. Ubio ju je bodežom talijanski anarhist Luigi Lucerni i to jednostavno zato što je želio ubiti nekoga iz više klase te tako stvoriti medijsku buru.

Bilo je to 10. rujna 1898. godine u Ženevi. Elizabeta je pokopana u Carskoj kripti u Beču.

Nakon smrti oko Sisi je nastao svojevrsni kult. Uzdizana je kao potištena femme fatale, zaljubljena u umjetnost, utjelovljenje ženskog samoostvarenja i bunta. (Izvor: Povijest.hr)