Priča o Lemmyju - Od ikone rocka do druženja s Titom

Nakon 45 godina od druženja s Titom, 40 godina od osnivanja Motorheada i gotovo 35 godina od prvog nastupa u zagrebačkom Domu sportova, preminuo je Ian "Lemmy" Kilmister, "utjelovljenje iskonskog i istinskog rocka koji je smrću Lemmyja donekle i sam umro".

The Rockin' Vickersi, prvi band Lemmya Kilmistera, nastupili su u Beogradu 1966. godine kada ih je u neformalni, ali ipak službeno zabilježeni posjet, primio Josip broz Tito. Motorhead je osnovan 1975. u Londonu, a iako su godinama percipirani kao heavy metal band, tijekom vremena su se dokazali kao jedan od arhetipskih rock'n'roll bandova.

Nastupali su u sklopu "Heavy metal festivala" u Zagrebu 1982. godine u Domu sportova. Tada su mediji o Lemmyju pisali da ima odvratan image, na što je on fino odgovorio da "nema image radi imagea, nego je onakav kakav jest, a ako se to nekome ne sviđa, tu mu Lemmy ne može pomoći".

Motorhead je drugi puta nastupio u Hrvatskoj na "Biker days" festivalu u Puli 27. srpnja 2002. godine. Na tridesetu godišnjicu od formiranja banda, Motrohead je ponovno nastupio u Zagrebu, u Staroj klaonici 11. lipnja 2006. godine.

Trebao je nastupiti na idućem izdanju INmusic festivala, 10 godina nakon što je u sklopu velike europske turneje zadnji put posjetio Hrvatsku, no tri dana poslije 70. rođendana Lemmy je preminuo od agresivnog oblika raka.

Lemmy je utjelovio iskonski i istinski rock

Glazbeni novinar Aleksandar Dragaš ističe da Lemmya treba pamtiti kao jednog od ljudi koji su snažnije, buntovnije i impresivnije nego itko drugi, osim možda Keitha Richardsa, gitariste The Rolling Stonesa, utjelovili rock'n'roll u simboličkom, amblematskom i ikonografskom smislu. Pogotovo onaj iskonski i istinski rock kakvog smo poznavali, a koji je, na neki način, smrću Lemmyja donekle i sam umro, kaže Dragaš.

"Treba ga pamtiti kao vrlo živopisnog čovjeka koji je unatoč svog imagea 'bajkera na amfetaminima', bio pričljiv, ljubazan, duhovit i oštrouman, čemu svjedoči i autobiografija White Line Fever objavljena 2002. godine", smatra Dragaš.

Ocijenio je da će albumi Motorheada u povijesti rocka ostati upisani među ponajboljima, posebice glasovita trilogija "Overkill", "Bomber" i "Ace Of Spades", a live album iz 1981. godine "No Sleep 'til Hammersmith" jedan je od najboljih koncertnih albuma u povijesti rock glazbe.

"Kako je živio tako je i umro, reći će netko, no s druge strane on je, unatoč svemu, bio vrlo moralan čovjek, iako često kontodiktoran. Uspio je ono što je govorio - živjeti i svirati rock'n'roll, dok ga njegove noge nose na pozornici. Tako je zapravo i bilo - Till the End", zaključio je Dragaš.

Glazbeni urednik Siniša Škarica rekao je da se Lemmyja sjeća dok je bio u The Rockin' Vickersima, sredinom šezdesetih. "Tada su gostovali kao jedan od prvih zapadnih bandova, a britanski sastav u tadašnjoj Jugoslaviji u neformalni posjet primio je Tito, pokazujući time spremnost da prihvati mladu generaciju, njihovu glazbu i stavove, tako se bar tada to tumačilo", dodaje Škarica.

Gledao u vis kako ne bi vidio da ima malo publike

Dok je pjevao na pozornici, Lemmy je uvijek imao neuobičajeno visoko postavljen mikrofon, zbog čega je gledao uvis. To mu je, govorio bi, onemogućavalo da vidi koliko ih malo ljudi dolazi slušati.

Rođen je u Stoke-on-Trentu, u središtu Engleske, odrastao je na otoku Angleseyju, na krajnjem sjeveroistoku Walesa. Živio je u Los Angelesu i, osim zbog imagea, bio kontroverzan zbog svoje zbirke nacističkih memorabilija.

Svirao je u skupini Hawkind prije nego je sredinom 1970-ih osnovao Motorhead. Smatrali su ga jednim od pionira heavy metala, premda je uvijek tvrdio da je Motorhead rock'n'roll grupa.

Od debi albuma "Overkill" do danas Motorhead je postao jednom od najdugovječnijih heavy metal grupa, koja s godinama nije izgubila karakterističnu žestinu, niti energičan, glasan i brz stil, prenosi Hina.