Priča o dobrovoljnom vatrogascu koji je utemeljio DVD Gorica: Nastavit ću pomagati dok god budem mogao

U vremenu kada je sve manje onih koji se bez zadrške daju zajednici, priča o Darku Paradžiki Braji iz Gorice podsjeća kako istinsko volonteranje ne traži ni priznanja ni korist. Predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Gorica, koje je utemeljio početkom 2000-ih, već desetljećima stoji iza brojnih inicijativa u svojoj sredini, od sporta i lovstva do vatrogastva i humanitarnog rada. Njegov put, kako sam kaže, oduvijek je vodilo srce.

"Mogu reći kako sam volonter bez granica već od svoje osamnaeste godine, po pitanju sporta, lova i rata, bez ikakvog interesa. Dosta sam dao u ratu, nisam gledao na to, srce je nosilo tako kako je", rekao je Paradžika.

Ideja o osnivanju vatrogasnog društva u Gorici nije došla slučajno. Darko je, uz ostalo, pokrenuo i lovačku sekciju, a godinama je bio uključen i u organizaciju tradicionalnog paljenja svitaka uoči svetkovine sv. Stipana Prvomučenika, zaštitnika župe Gorica-Sovići, kao i uz svetkovinu Gospe od Anđela. Upravo su takva okupljanja ponekad nosila i rizik od požara, pa je počeo razmišljati o osnivanju vatrogasnog društva.

"Baš prilikom paljenja svitaka znalo je doći do požara. Po noći sam lijepio plakate i planirao osnovanje vatrogasnog društva. Tako je sve krenulo", prisjetio se.

Početak bez velike opreme, ali s velikom voljom

Kako navodi, prvi koraci napravljeni su 2001. godine, kada je okupio ljude spremne stati iza ideje, dok je društvo službeno registrirano godinu poslije.

"2001. godine je sve počelo. Skupio sam ljude, iduće godine smo registrirali društvo i krenuli. Tada sam imao svoju Ladu koju sam koristio, a nakon osam godina došla je ideja kako bismo nabavili i vozilo. Uzeli smo tada starijeg FAP-a, pomogao je koliko-toliko", ispričao je.

Velik iskorak za društvo dogodio se 2011. godine, kada su, zahvaljujući poznanstvima, dobili prvo vatrogasno vozilo preko vatrogasnog društva iz jednog manjeg mjesta pokraj Mainza u Njemačkoj. Iz toga se razvilo i dugogodišnje prijateljstvo koje traje i danas. 

"Pravila se fešta, stvorilo se i prijateljstvo. Od tada pa sve do danas posjećujemo mi njih, oni nas, družimo se i to prijateljstvo traje. Oni su prikupljali novac, puno su nam pomogli, a 2018. godine poklonili su nam i svoje vozilo", rekao je Paradžika.

Garaža, vozila i uvjeti na kojima bi im pozavidjeli i profesionalci

Nakon nabave opreme i vozila, članovi društva došli su 2015. godine na novu ideju – izgradnju garaže. I taj projekt ostvaren je uz pomoć brojnih ljudi i potporu sa svih strana.

Danas Dobrovoljno vatrogasno društvo Gorica raspolaže uvjetima na kojima bi im pozavidjela mnoga društva u Županiji Zapadnohercegovačkoj, pa i neke profesionalne postrojbe.

"Imamo do 50 intervencija. Radimo u našoj župi i okolnim župama, zna biti i većih intervencija. Nedavno je gorjela kuća do koje smo stigli, a da smo došli samo par minuta kasnije, tko zna što bi bilo", upozorio je.

Suradnja s profesionalcima i ostalim društvima

Dobrovoljna vatrogasna društva često su prvi oslonac na terenu, osobito u manjim sredinama, a njihova uloga od velike je pomoći i profesionalnim postrojbama. Paradžika ističe kako suradnja s profesionalnim vatrogascima postoji, premda smatra kako bi mogla biti još bolja.

Posebno ga, kaže, veseli što u ovoj županiji djeluje čak deset dobrovoljnih vatrogasnih društava, što vidi kao znak da svijest o važnosti vatrogastva raste.

O Darku Paradžiki Braji govorio je i ravnatelj Uprave civilne zaštite Županije Zapadnohercegovačke Drago Martinović, koji ga je opisao kao jedno od najprepoznatljivijih imena vatrogastva u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

"Brajo je doajen vatrogastva u našoj županiji, ali i puno šire. Za njega znaju i izvan granica naše zemlje. Sklopio je poznanstva i s društvima iz Njemačke", rekao je Martinović.

Zlatna značka kao potvrda životnog rada

Za svoj dugogodišnji rad Paradžika je dobio i zlatnu značku, priznanje koje, kako se može iščitati iz njegove priče, ne doživljava kao osobni trofej, nego kao potvrdu za godine odricanja, volontiranja i pomaganja drugima.

Priča o Braji priča je i o brojnim znanim i neznanim junaicma koji bez reflektora i privlačenja pažnje čine svoje sredine sigurnijima i boljima. Iako je već navršio 64 godine, povlačenje mu, kaže, nije ni na kraj pameti.

Obećava kako se idućih deset godina, ako zdravlje posluži, ne planira zaustaviti. Nastavit će volontirati i pomagati drugima, drugačije izgleda i ne zna.