Udruga dr. Ante Starčevića iz Tovarnika pokrenula je projekt snimanja dokumentarnog filma o hrvatskom književniku Antunu Gustavu Matošu u povodu 100. obljetnice njegove smrti.
Film "I dok je srca, bit će i Kroacije!" vjerno će prikazati Matoševu osobnost i burno povijesno vrijeme u kojemu je živio i pisao književna djela, izvijestila je udruga.
U snimanje će biti uključeni i glumci koji će u povijesnim rekonstrukcijama odglumiti poznate ljude iz javnog i kulturnog života toga vremena, kao i samog Antuna Gustava Matoša, a scenarist i redatelj višestruko su nagrađivani filmski i TV redatelji Branko Ištvančić i Silvio Mirošničenko.
Film će se snimati u Tovarniku, Našicama, Zagrebu, Parizu, Beogradu i drugim mjestima koja je Matoš posjetio u boemskim lutanjima. Producent je Udruga dr. Ante Starčevića u suradnji s Uredom za međunarodnu suradnju Tovarnik, Ilok, Nijemci, Tompojevci i Lovas (TINTL), a izvršnu produkciju potpisuje "Artizana film" iz Zagreba.
Film će biti predstavljen na domaćim i inozemnim filmskim festivalima, kulturnim događanjima i prezentacijama hrvatske kulture, navode iz Udruge.
Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) smatra se središnjom ličnosti hrvatske moderne. Školovao se u Zagrebu i Beču, gdje je prekinuo studij i bio unovačen. Živio je u Beogradu, Zagrebu, Parizu i Ženevi.
U književnost je ušao 1892. godine pripoviješću "Moć savjesti" koja je naznačila početak moderne. Iako je najviše cijenio pripovjednu književnost, zapamćen je ponajprije kao pjesnik i feljtonist. Njegove novele tematski se vežu uz nekoliko krugova: realistički prikaz zagrebačko-zagorske sredine, humoreske, bizarne i fantastičke pripovijetke. Sakupljene su u zbirke "Iverje" (1899.), "Novo iverje" (1900) i "Umorne priče" (1909.), a ističu se posebno ljubavne novele "Balkon" i "Cvijet s raskršća".
Kao pjesnik pod utjecajem francuskih simbolista i parnasovaca, inzistirao je na formalnoj strani poezije, metrici i muzikalnosti stiha. Matošev lirski subjekt zaokupljen je temama ljubavi, sukoba tjelesnog i duhovnog, smrti i prolaznosti("Samotna ljubav", "Utjeha kose"), kao i izražavanjem emotivnih stanja u poetskim pejsažima ("Jesenje veče", "Notturno"). Značajan je i kao putopisac ("Naši ljudi i krajevi", "Vidici i putovi").
