Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Bogdan Diklić

Posljednji maratonac za Bljesak: Pa majke mi, i nije teško pričati na lokalnom naglasku!

07.04.2012. u 13:26
text

Bogdana Diklića svakako ne treba previše predstavljati jer iza njega je 80-ak filmova i isto toliko upečatljivih uloga, a one kazališne teško je i prebrojati.

Poznati glumac se trenutno nalazi u Mostaru na snimanju filma "Obrana i zaštita", redatelja i scenariste Bobe Jelčića, u kojem glumi glavnu ulogu Hrvata Slavka, i mi smo ga zatekli u rijetkim trenutcima predaha u mostarskom Clubu Aleksa.

Na upit o prvom dojmu o Mostaru, Diklić je kazao kako je radna atmosfera, te se prije svega i osjeća tako;

-Naravno osjećam se ugodno, ali sam toliko zauzet da nisam ništa stigao vidjeti, ovdje imam samo tri destinacije, destinaciju snimanja, hotel i mjesto gdje ručamo. No sve u svemu lijepo mi je, mirno i dobro radimo.

Kao što nam je do sada poznato lik koji Bogdan Diklić utjelovljuje lik je Hrvata Slavka, koji je u dilemi koja ga muči: otići ili ne na pogreb predratnom prijatelju, muslimanu. Dvadeset godina po završetku rata Mostar je i dalje podijeljen na hrvatsku i bošnjačku stranu. Obrana i zaštita priča je o predrasudama, ljudskim slabostima, o sukobu s društvom kao i sa samim sobom. S obzirom na sve ovo lik Slavka zasigurno ima svoju težinu, a Diklić nam je o Slavku rekao:

- Još nisam završio ulogu, sad mogu pričati što god hoćete, a sve to usuđujem se reći s moje strane bi bilo pogrešno, o liku ćete govoriti vi kada ga budete gledali. Pravimo nešto što je krajnje tanano i specifično napisano, taj čovjek kojeg ja igram je vrlo kompliciran i radimo ga, spajamo i činimo u milijun nijansi, u jednoj veoma posebnoj priči.

A o sigurnoj kvaliteti filma i lika govori i ta činjenica da se lik ostvaruje spajanjem glumca s njegovim karakterom, kako Diklić kaže: "Ja sam u tom Slavku i on je u meni mi smo neki spoj, zajednica, nit' je on ja, a nit' sam ja on, a ipak smo jedno".

Specifičnost mostarskog načina govora i naglaska je svima poznata, no da se beogradski glumac iz Bjelovara snašao s lokalnim naglaskom potvrđuje i to kako smo odgovor na ovo pitanje dobili s mostarskim naglaskom i frazama.

"Radili smo dugo na tome, pa majke mi, i nije bilo toliko teško", kroz šalu je rekao Diklić za Bljesak.info te nadodao „puno nam je pomogao mladi i talentirani mostarski glumac Ivo Krešić, sprijateljili smo se, Ivo je jako strpljiv i uvijek spreman pomoći.“

Što se tiče dosadašnje vrlo bujne karijere, posebnu ulogu ili suradnju Bogdan Diklić nije mogao izdvojiti, jer kako i sam kaže "I kad bih htio nešto ne mogu izdvojiti. Ja ovo radim 37 godina dosta sam toga napravio puno toga se davno dogodilo, a neka sjećanja i mišljenja o tome svemu su izblijedjela. Mada mislim da sam igrao bukvalno skoro sve uloge, glumio skoro svakoga, osim ja mislim astronauta i ronioca", kroz smijeh je rekao Diklić.

Od brojnih uloga, filmova i ostvarenja mnogima je zasigurno ostala u sjećanju Diklićeva uloga u filmu ''Gori vatra'', a ni sam glumac nije mogao sakriti zadovoljstvo tim ostvarenjem.

- To je i film i uloga koju ja jako volim, ali to ne znači da ne postoje i druge uloge, mislim da je ovaj film sam po sebi jako dobar, ali nije ovo jedina uloga za koju mislim da nije loša, ima ih još. Uloga Zaima u Gori vatra je bila zahtjevna. No toliko sam volio taj posao da tu zahtjevanost, što se uloge tiče nisam ni osjetio, radio sam je dugo i studiozno, tako da je taj dio pripreme i pravljenje bio teži, a samo snimanje išlo je kako je išlo, i uspostavilo se da na kraju nismo pogriješili.

'Daske koje život znače' su mnogima neshvatljive ili ih pak smatraju ekstremnim načinom življenja, a dobar glumac teško je postati, ali još teže ostati i sve to zasigurno utječe na živote glumaca i obitelji, no Diklić kaže kako ne postoje nikakve upute ili tehnike kako odvojiti glumački i privatni život.

- Ja sam ja gotovo uvijek, dobrim dijelom i na poslu sam ja ja, osim kada ne igram zlikovce ili devijantne tipove. Nije to tako kako se zamišlja da se ljudi u potpunosti pretvaraju u nekoga drugog, to bi bilo na granici s psihičkim poremećajem, shizofrenijom, to ne bi bila gluma, da je tako ja bio dvojna ličnost, a to nisam.

Kroz vrijeme provedeno u društvu Bogdana Diklića taj je neponovljivi umjetnik u stanju, na ovoj životnoj pozornici, natjerati vam suze na oči od smijeha, a s druge strane vas duboko dirnuti i tako je u potpunosti potvrdio da iza svakog iznimnog glumca stoji iznimna osoba.