Pogledajte kako su srpski kriminalci dobili svoje nadimke

Skoro da nema „renomiranijeg“ kriminalca u Srbiji da nema urnebesan nadimak. Posljednje ubojstvo u Beogradu, gdje je ubijen vođa navijača Partizana Sale Mutavi, podsjetilo je na fenomen nadimaka koji imaju ili su imali pripadnici srbijanskog podzemlja.

Do pojave mobilnih telefona, nadimci su bili u vezi ili sa porijeklom ili su samo bili skraćenice od imena ili prezimena. Međutim, poslije su kriminalci bili primorani davati si nadimke zbog lakšeg izbjegavanja policijskog praćenja, piše Avaz.

Članovi zemunskog klana izdvajali su se po tom pitanju.

Ljubomir Magaš je kao rođeni Zemunac, logično, dobio nadimak Ljuba Zemunac.

Sreten Jocić prozvan je Joca Amsterdam jer je bio vođa nizozemskog podzemlja.

Aleksandar Knežević je ostao upamćen po jednostavnom nadimku Knele.

Zloglasni Željko Ražnatović Arkan, po jednoj verziji, dobio je nadimak po junaku nekog starog stripa. Po drugoj verziji, riječ je o srpskoj verziji latinske riječi koja znači misterija.

Milorad Ulemek Legija poznat je i pod nadimcima Cema, Ruža i Šareni. Nadimak Legija dobio je zbog toga što je služio francusku Legiju časti. Zbog tetovaže na vratu dobio je i nadimak Ruža.

Šareni je nadimak kojim su ga “okitili” članovi “zemunskog klana, ali i kolege iz policije kada je počeo eksperimentirati sa bojama kose. Navodno, buntovni Legija je ofarbao kosu u šareno kada je, pozvan na jednu svadbu, zamoljen da izgleda pristojno, kako ne bi prestravio goste svojim tetovažama. Legija je ispoštovao molbu, obukao odijelo, ali je njegova glava izgledala kao krijesta egzotičnog papagaja.

Đorđe Božović dobio je nadimak Giška jer je kao dječak bio debeljuca, pa su ga školske kolege zbog toga zadirkivali.

Rade Ćaldović dobio je nadimak Ćenta po latinoameričkom boksaču, jer se bavio ovim sportom u Stuttgartu. Međutim, po drugoj verziji, nadimak je dobio po jednoj vrsti goluba, baš kao i likvidirani Zemunac Jovan Guzijan – Cuner.

Kum Željka Ražnatovića Arkana – Milan Đorđević volio je slatkiše i, prema legendi, uvijek u nekom džepu imao kesicu bombona. Zato je dobio nadimak Bombona.

Goran Vuković dobio je nadimak Majmun jer se, navodno, bez problema, pentrao po zidovima i to – do drugog kata!

Vođa “zemunskog klana” Dušan Spasojević, za prijatelje je bio Duća, za neprijatelje Kratki, a za policiju Šiptar. Kratki su ga zvali zbog visine, a Šiptar, jer je rođen na Kosovu i bio je u narko-biznisu sa Šiptarima.

Miladin Suvajdžić je zbog govorne mane prozvan Đura mutavi, a Vladimir Milisavljević zbog visokog obrazovanja – Vlada budala.

„Ubili su te Pacov, Prevara i Budala“ rečenica je kojom je Zoran Živković, na sprovodu Zorana Đinđića, slikovito pokušao da objasni razinu kriminalaca koji su osumnjičeni za ovaj zločin.

Mnoge nadimke kriminalci koriste, u početku, samo da bi policiji zavarali trag u slučaju da ih prate i prisluškuju. Tako je, recimo, tijekom, preslušavanja transkripata članova bande Duška Šarića, otkriveno na desetine šifriranih nadimaka koje su koristili tijekom ugovaranja prijevoza kokaina.

Ronin, Kuća, Žuća, Žuka, Šljivo, Ken, Beranac, Kalipso, Administracija, Paolo, Mali – samo su neki od nadimaka Šarićevih suradnika.

I neki od najpoznatijih svjetskih mafijaša nisu izbjegli nadimke.

Tako je Al Capone prozvan Scarface (ožiljak), po biljegu na licu, koji je “fasovao” u nekom obračunu.

Lucky Luciano bio je pravi srećković, preživio je batine metalnim palicama, pa je okićen nadimkom Laki (lucky – srećan).

Kolumbijskog narko kralja Pabla Escobara zvali su Doktor i El Patron.