Ovi božićni začini čine čuda: Riješit će vas nadutosti i sniziti šećer u trenu

Bez obzira na način obilježavate blagdane u prosincu, hrana je gotovo sigurno središnji dio proslave.

Trojac nezaobilaznih začina, cimet, muškatni oraščić i đumbir, dominiraju mnogim jelima i pićima, stvarajući prepoznatljiv mirisni profil koji neraskidivo povezujemo s blagdanima.

Postavlja se pitanje kako su ovi začini, koji rastu u tropskim krajevima, postali tako usko povezani sa zimskim blagdanima. Logična pretpostavka bila bi da je sezona berbe povezana s njihovom zimskom upotrebom. Međutim, čini se da istina nije tako jednostavna.

Jesu li blagdanski začini stvar tajminga?

Kada je riječ o uzgoju začina, proizvođači igraju na duge staze, a sezonalnost berbe ne poklapa se nužno s našim kalendarom slavlja.

Đumbir, koji se koristi u slatkim i slanim jelima diljem svijeta, zahtijeva osam do deset mjeseci da njegov korijen u potpunosti sazrije.

Biljke se mogu brati u bilo koje doba godine, pod uvjetom da su zrele i da nisu bile izložene hladnoći.

Berba podrazumijeva čupanje cijele biljke kako bi se došlo do rizoma, podzemnih stabljika koje skladište hranjive tvari. Jednom kada hladnoća signalizira biljci da počne koristiti te zalihe, kvaliteta đumbira značajno opada.

Muškatni oraščić dobiva se mljevenjem sjemena stabla Myristica fragrans, zimzelene biljke porijeklom iz Indonezije.

Stabla počinju cvjetati tek u šestoj godini, a vrhunac proizvodnje dosežu s dvadesetak godina starosti. S obzirom na to da ista biljka daje dva začina, muškatni oraščić iz sjemena i muškatni cvijet (macis) iz ovojnice sjemena, dugo čekanje se proizvođačima isplati.

Cimet se dobiva iz kore dvaju stabala: Cinnamomum verum za štapiće cimeta i Cinnamomum cassia za mljeveni cimet.

Proizvodnja obično započinje nakon što je stablo staro dvije godine. Kora se najlakše guli nakon jakih kiša koje je omekšaju, pa se berba najčešće odvija nakon monsunskih sezona.

Začini koji pomažu tijelu

Cimet, đumbir i muškatni oraščić često se opisuju kao "topli" začini, što manje veze ima s njihovim porijeklom, a više s načinom na koji utječu na naš organizam.

Slično kao što menta ima "hladan" okus zbog mentola, osjećaj topline koji cimet pruža pripisuje se spoju zvanom cinamaldehid, koji mu daje karakterističan okus i miris.

Ova kemikalija vara naš živčani sustav aktivirajući iste receptore koji detektiraju toplinu, slično kao što kapsaicin iz ljutih papričica aktivira receptore za bol.

Iako đumbir i muškatni oraščić ne stvaraju isti osjećaj topline, sadrže brojne spojeve koji pomažu našem tijelu na druge načine.

Ljekovita svojstva blagdanskih začina

Osim što obogaćuju okus blagdanskih jela, ovi začini imaju i dugu povijest primjene u tradicionalnoj medicini zbog svojih blagotvornih svojstava.

Cimet za ravnotežu šećera

Cinamaldehid pomaže u smanjenju razine glukoze u krvi, pa šalica čaja od cimeta nakon obilnog božićnog ručka može pomoći spriječiti nagli skok šećera.

Tisućama godina koristi se u Aziji zbog njegovih antibakterijskih svojstava i kao pomoć probavi.

Đumbir kao pomoć probavi

Đumbir je izvanredno sredstvo protiv mučnine zahvaljujući spoju đumbirolu, koji potiče pokretljivost crijeva. To znači da se hrana kraće zadržava u probavnom sustavu, što smanjuje nadutost i osjećaj težine.

U srednjem vijeku počeo se koristiti u kuhinji kako bi se prikrio okus konzerviranog mesa, koje se uglavnom jelo tijekom zimskih mjeseci.

Muškatni oraščić za zdravlje i zaštitu

Poput cimeta, i muškatni oraščić ima antidijabetička svojstva – smanjuje razinu glukoze u krvi i potiče lučenje inzulina. Tijekom 17. stoljeća, liječnici su vjerovali da može zaštititi od bubonske kuge, pa su ga mnogi nosili oko vrata.

To vjerovanje vjerojatno potječe od njegovih insekticidnih svojstava, koja su mogla tjerati buhe koje su prenosile kugu.

Kratka povijest globalizacije u zrnu začina

Prvo putovanje Kristofora Kolumba preko Atlantika imalo je za cilj pronaći izravan put do Azije kako bi se cimet i drugi začini kupovali izravno na izvoru.

Doista, trgovina začinima može se smatrati mikrosvemirom priče o globalizaciji, sa svim njezinim prednostima i štetnim posljedicama.

Prizori i zvukovi zimskih blagdana su posebni, ali ništa nije toliko sveobuhvatno i nostalgično kao njihovi mirisi i okusi, piše The Independent. 

Razumijevanje tradicije koja se razvila oko hrane i znanosti koja stoji iza tih namirnica može nam pomoći da još više cijenimo njihovu ulogu u sezoni slavlja.