Atentat na mirotvorca: Egipatski vođa ubijen na vojnoj paradi

Egipatski predsjednik Anvar el-Sadat bio je trn u oku arapskih ultranacionalista zbog svojih mirotvornih akcija u Palestini. Za svoj trud oko uspostavljanja mira između Arapa i Židova dobio je i Nobelovu nagradu. Organizacija Islamski Jihad isplanirala je zbog svega toga njegovo ubojstvo.

Na današnji dan prije 45 godina, 6. listopada 1981. Sadat je prisustvovao vojnoj paradi u Kairu. Ona je trebala biti sigurna jer vojnici nisu imali pravu municiju. Ipak, jedna se grupa vojnika predvođena poručnikom Islamboulijem naoružala i pripremila za akciju.

Kad je njihov kamion došao ispred Sadatove tribine izašli su van i postrojili se. Poručnik Islambouli pravio se kao da će salutirati Sadatu, no onda je bacio prema njemu tri granate, a njegovi kolege vojnici su zapucali.

Broj žrtava na tribini bio je velik. Ubijeni su osim Sadata još i jedanaestorica drugih, uključujući kubanskog ambasadora, koptskog biskupa i omanskog generala. Još 28 osoba je ranjeno, među njima i egipatski potpredsjednik Mubarak i irski ministar obrane James Tully.

Poručnik Islambouli je uhićen, osuđen na smrt i pogubljen. Vlast je u Egiptu preuzeo potpredsjednik Mubarak i na toj je poziciji ostao sve do 2011. godine.

Anvar el-Sadat

Muhammed Anvar as Sadat rođen je Abul-kumu 25. prosinca 1918. godine.

Tijekom Drugog svjetskog rata Britanci su ga dvaput zatvarali zbog kontakata s Nijemcima i navodnih pokušaja atentata na probritanski orijentirane egipatske političare. Sadat sudjeluje u vojnom udaru kojim je zbačen kralj Faruk I., a tijekom vojne vladavine obavlja niz dužnosti uključujući i mjesto potpredsjednika zemlje od 1964. do 1966. godine i od 1969. do 1970. godine.

Nakon Nasserove smrti 1970. godine imenovan je predsjednikom Egipta. Nakon poraza u ratu 1967. godine, Sadat je ubrzano opremio egipatsku vojsku, da bi 1973. godine pokrenuo napad na Izrael.

Riskirajući pogoršanje odnosa s arapskim zemljama, Sadat je u drugoj polovici sedamdesetih približio Egipat Izraelu, što je rezultiralo Sporazumom iz Camp Davida. Sporazum je Sadatu zajedno s izraelskim premijerom Beginom 1978. godine donio Nobelovu nagradu za mir, no i izopćenje iz arapskog svijeta.

Oštro osuđivanog u arapskom svijetu zbog nagodbe s Izraelom, Sadata su, kako je već navedeno, tijekom vojne parade u Kairu ubili vlastiti vojnici.

Hosni Mubarak

Kao zrakoplovni časnik Mubarak se istaknuo se u ratu protiv Izraela u listopadu 1973. godine te sudjelovao u egipatsko–izraelskim pregovorima u Camp Davidu 1978., nastavio je mirovnu politiku svojega prethodnika, ali je zahladio odnose s Izraelom nakon izraelske invazije na Libanon 1982.

Popravio je odnose s arapskim državama te 1989. vratio Egipat u Arapsku ligu. Održavao je bliske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama te imao važnu posredničku ulogu u sklapanju sporazuma između Izraela i PLO-a 1993. godine.

Unatoč brojnim postignućima, za njegove vladavine nepotizam i korupcija razmahali su se do neslućenih razmjera. Sinove, Alaau i Gamala ubacio je na vodeće položaje, kako u politici tako u poduzetništvu.

Potonji je čak imenovan zamjenikom glavnog tajnika u vladajućoj stranci NDP-u te je vodio stranački politički odbor. Uz to, obojica su djelovali kao Mubarakovi ljudi za veze u političkom svijetu. Pritom su, kako ocu tako i sebi, priskrbili pozamašan imetak.

Jedan od Mubarakovih lukavih poteza bio je ulazak gospodarstvenika u parlament. To je dovelo do stapanja politike i gospodarstva, što je diktatoru omogućilo da se lakše bavi poduzetništvom. Istodobno, vodeći gospodarstvenici dobivali su pogodnosti na temelju političkog utjecaja što je, po sistemu "ruka ruku mije", Mubaraku omogućivalo dobivanje brojnih protuusluga.

S neistomišljenicima se, poput većine diktatora, nemilosrdno obračunavao.

Unatoč mnogobrojnim grijesima, Mubarak je dužnost predsjednika vršio u četiri mandata. S vlasti je odstupio 2011. godine, nakon višemjesečnih prosvjeda u Kairu i mnogim drugim egipatskim gradovima. Sudilo mu se zbog ubojstava prosvjednika koji su se sukobili s policijom, korupcije i zloporabe ovlasti te je u lipnju 2012. osuđen na doživotni zatvor.

Pravda ga, međutim, nije sustigla. Nakon vojnog puča u srpnju 2013. godine, sudski postupak protiv njega obustavljen, a u kolovozu 2013. pušten je iz zatvora. Umro je 25. veljače 2020. godine.