Otkrivena tehnika kojom se iz zadaha može otkriti čak 17 bolesti
Moderna tehnologija toliko je uznapredovala da su znanstvenici nedavno u časopisu "ACS Nano" uspjeli identificirati specifičan otisak zadaha za svaku od bolesti koje se inače mogu dijagnosticirati na temelju čovjekovog zadaha, piše Dnevnik.hr.
Koristeći to otkriće, znanstvenici su dzajnirali uređaj koji uzima uzorke daha i dijagnosticira više tipova bolesti, ukoliko prepozna njihov jedinstven otisak u dahu pacijenta.
Što zapravo sve sadrži čovjekov dah? U čovjekovom dahu ima dušika, ugljičnog dioksida te kisika, no tu su i male količine više od stotinu drugih vrlo nestabilnih kemijskih komponenata. Relativna količina tih supstanci u čovjekom dahu ovisi o trenutnom stanju njegovog zdravlja.
Još u doba stare Grčke, Hipokrat je svojim studentima znao govoriti da mirišu zadah svojih pacijenata kako bi otkrili znakove bolesti, poput šećerne bolesti koja stvara slatkast miris zadaha.
U novije vrijeme, više znanstvenih timova razvilo je uređaje za analizu daha, ali je većina njih namijenjena otkrivanju samo jednog tipa bolesti, poput primjerice raka.
Hossam Haick i njegov znanstveni tim iz 14 kliničkih odjela diljem svijeta žele napraviti "dahomjer" koji bi mogao razaznati više tipova bolesti. Stoga su napravili mrežu nanosenzora za otkrivanje pojedinačnih supstanci u tisućama uzoraka daha zdravih ili oboljelih ispitanika. Njihov dahomjer može razaznati između 17 različitih tipova bolesti, uključujući rak bubrega ili Parkinsonovu bolest.
Rezultate uzete dahomjerom analizira se tehnikom umjetne inteligencije te se nakon toga postavlja dijagnoza. Za identificiranje pojedinih komponenti daha, Haick i njegov tim koristili su takozvanu masovnu spektrometriju.
Otkrili su da svaka bolest proizvodi jedinstven i vrlo nestabilan kemijski otisak daha, koji se bazira na različitim udjelima 13 supstanci. Njihovo istraživanje pokazalo je da prisutnost jedne bolesti kod pacijenta neće spriječiti dahomjer u otkrivanju drugih bolesti kod istog pacijenta.
Riječ je o uređaju koji je prijenosan, jeftin i možda ono najvažnije - neinvazivan za pacijenta.
