Nova vrsta tarantule je ukradena

U nedavno objavljenom radu predstavljena je nova vrsta pauka, tarantule, otkrivenog u nacionalnom parku Sarawak, u Maleziji. Mužjak je smeđe boje, a ženka s neobičnim plavim nogama. Gotovo na dnevnoj bazi otkrivaju se nove vrste pauka, o čemu se baš i ne piše puno, a ta sudbina zatekla bi i ovog da se o njegovom pronalasku nije objavio članak u Science magazine.

U članku tako stoji kako su istraživači ovaj primjerak dobili iz druge ruke, točnije od privatnih kolekcionara iz Poljske i Velike Britanije koji su ih ulovili u Maleziji. Peter Kirk, predsjednik britanskog društva i urednik njihovog magazina, kaže kako su znanstvenici pokazali valjanu dozvolu uvoza iz Poljske, i kako "nemaju razloga pomisliti da nisu ispoštovane propisane procedure".

"Nećemo povući članak, jer je on u potpunosti legitimno objavljen", naglasio je. Ovaj je incident oživio desetljećima dugu debatu među znanstvenicima i hobistima oko pitanja etike, kolekcionarstva i biopiratstva, tj. upotrebe prirodnih resursa bez dozvole lokalne zajednice ili nekakve vrste dijeljenja benefita s njom, piše The New York Times.

"Većina će ljudi reći, mi to moramo zaustaviti, no ima i onih koji će krijumčarenje i krađu životinja poput ovih tarantula pokušati opravdati", rekao je Ernest Cooper, konzervator konzultant u Britanskoj Kolumbiji.

"To je jedna vrsta onog starog kolonijalnog stava, mi znamo bolje od tih zemalja u razvoju, pa tako i njihovi zakoni ne vrijede", objašnjava. U većini slučajeva, barem oni primjeri koji završavaju u medijima, krijumčari divljih životinja fokusirani su na slonovaču, rogove nosoroga i ljuskavce. No u takvim slučajevima ilegalne trgovine mogu sudjelovati i znanstvenici koji ili sami dolaze do tih primjeraka ili surađuju s onima koji ih nabavljaju. Ovakvih zločina sve je manje, no stručnjaci kažu kako postoje neka područja na kojima je to i dalje veliki problem.

"Ovo je problem globalno i često se ponavlja. Znam sigurno kako su istraživači povezani sa akademijom kupili ili prikupili uzorke na nezakonite načine", naglašava Sérgio Henriques, predsjednik International Union for Conservation of Nature. Ovakav način prikupljanja životinja pokreće i niz etičnih problema, posebno kada je riječ o znanstvenicima koji bi svojim primjerom trebali pokazati da se tako ne radi, prenosi Express.hr

"Ako mi sami ne možemo slijediti pravila, zašto očekujemo do drugih da to čine?", naglašava.

Problem bi se mogao i pojačati, smatraju neki konzervatori.

"Znanstvenici prikupljaju primjerke ilegalno i najčešće to nije neki veliki problem. No svake godine sve je više i više znanstvenika koji djeluju diljem svijeta, a iz godine u godinu i životinje postaju sve ugroženije", smatra Pablo Guerrero, čileanski botaničar sa Sveučilišta Concepción. Drugi pak smatraju kako se ovakvo loše ponašanje jedva registrira u nizu prijetnji kojima je divljina izložena.

"Ljudi rade veliku paniku oko ove tarantule ili nečega drugog umjesto da pokušavaju zaštiti područje na kojem ova životinja živi", objašnjava Heiko Bleher, istraživač riba koji je prikupljao uzorke iz 218 zemalja.

Nitko zapravo ne zna točno koliko je ova praksa raširena među znanstvenicima, ne samo zbog prirode takve vrste trgovine, već i zato što je teško odrediti tko je znanstvenik i što je kršenje zakona. Hobisti koji su i stručnjaci često objavljuju tekstove u znanstvenoj literaturi, no budući da nisu zaposlenici nekog sveučilišta ili instituta, ne podliježu ni strogim zakonima ponašanja i vjerojatnije će pokušavati "uhvatiti neke rupe".

U svom radu Gabriel i Sherwood kažu da surađuju sa muzejom Oxford, no njegov direktor Paul Smith kaže kako nisu njegovi zaposlenici.

"Istraživanje je neovisno i na nijedan način nije povezano sa muzejom", naglašava. Ne bi prošlo muzejsku etičnu reviziju, koja zahtjeva od autora da pokažu dokaze legalnosti svojih uzoraka, dodaje.

Tijekom povijesti bilo je i niz kriminalnih slučajeva. 2005. godine tako je kustos Charles University Botanical Garden iz Praga osuđen u Južnoj Africi zbog prikupljanja 3000 zaštićenih biljki, sjemenki u Western Capeu. 1999. godine Earl Thomas Schultz bivši kustos herpetolog iz zoološkog vrta u San Diegu priznao je prijevaru i krađu nakon što je uhvaćen u krijumčarenju ugroženih reptila. Među onima koji istražuju takve slučajeve je bio i Ken McCloud, umirovljeni specijalni agent.

"Nekada mi se činilo kao da ciljam znanstvenike koji imaju osjećaj da su iznad tih konzervatorskih zakona", naglašava. Mnogi vješto iskorištavaju brojne "sive zone".

Tako niz muzejskih primjeraka, posebno onih koji su prikupljeni desetljećima ranije, ima "mutno podrijetlo". "I dalje vrijedi pravilo da cilj opravdava sredstvo u slučaju ovih primjeraka, a to je stav koji bi trebao nestati strašnom smrću", rekla je Lisa Buckley, paleontologinja sa Peace Region Paleontology Research Center u Britanskoj Kolumbiji.

Ostali znanstvenici nemaju takvu grižnju savjesti, a među njima je i David Martill, paleontolog sa Sveučilišta Portsmouth.

"Svi mi imamo drugačije etičke standarde, a moji su dno dna", rekao je. 2015. godine završio je u medijima nakon što je došao do 113 milijuna godina starog brazilskog fosila u njemačkom muzeju i shvatio da je riječ o prvoj na svijetu četveronožnoj zmiji. Ubrzo nakon vijesti brazilske vlasti pokrenule su istragu i pozvale se na zakon iz 1942. godine koji zabranjuje izvoz svi fosila iz zemlje. No Martill se nije dao smesti.

''Ovo je jako zanimljiv, fascinantan fosil i svijet bi trebao znati za njega", naglašava.

No životinje su nešto sasvim drugo.

"Postoje organizmi koji su toliko rijetki i ugroženi da su ponekad potrebne radikalne mjere za njihovu zaštitu", objašnjava. Zaštitne mjere razlikuju se od zemlje do zemlje, pa su znanstvenici često izgubljeni u moru zbunjujuće birokracije i čekanja, neke zemlje otići će tako daleko i u potpunosti zabraniti izvoz, posebno novo otkrivenih vrsta. "Brazil ima lude regulacije po kojima zahtijevaju da materijale odložite gdje god vam kažu, pa tako neki primjerci ostaju godinama u Brazilu i nitko na njima ne radi", kaže Bleher.

Dugo se znanstvenici žale kako takve brazilske regulacije ometaju razvoj znanosti, i dok neki naprosto odustanu, ostali s turističkim vizama ulaze u zemlju i prikupljaju ih bez dozvole. 2008. godine dr. Petr Svacha, češki entomolog i njegov prijatelj proveli su mjesec dana u zatvoru u Indiji nakon što su ih optužili da su bez dozvole prikupili insekte iz nacionalnog Singalila parka. U prosvjedima protiv njihova uhićenja sudjelovalo je 1200 znanstvenika, među kojima i mnogi iz Indije, tvrdeći da je riječ o drakonskoj primjeni zakona.

Na kraju su on i njegov prijatelj, osuđen na tri godine zatvora, platili kaznu i pobjegli iz zemlje prije žalbe. Takvi se zakoni često kreiraju s mišlju na kralježnjake, no za razliku od tigrova i slonova, kukci neće biti oštećeni tako lako.

"Ta pravila postaju besmislena kada se primjene na insekte. I pod takvim okolnostima učinit ću sve što mogu kako bi zaobišao ta pravila, i zbog toga mi nimalo nije žao", rekao je. Svacha naglašava kako o porijeklu primjeraka koje dobije od hobista i komercijalnih prodavača ne razmišlja, a čak im i ne postavlja to pitanje, jer je to "nepristojno". To je i stav istraživača na ostalim poljima koji proučavaju fosile koji su krijumčareni iz Kine i reptile iz Indonezije. "Ako je sve što vam treba mala količina uzorka krvi pa odete do prijatelja hobista i uzmete par kapi krvi od životinje u zatočeništvu hoćete li sad započinjati dugotrajno ispitivanje kako bi provjerili je li životinja prikupljena na pravi način?", pita se dr. van Dijk, prenosi Express.hr.

U budućnosti će, kako naglašava Kirk, Journal of the British Tarantula Society zahtijevati kopiju dozvola ako se piše o primjercima koji dolaze iz drugih zemalja. Zabranit će se i prodaja nove plave tarantule, koja se već oglašava u SAD-u i Europi po 450 dolara.

"Mislim da je dobro da je slučaj ove tarantule dobio pozornost kakvu je, jer je vratio interes za ovu temu. I moramo dalje nastaviti o tome razgovarati kako bi pronašli rješenje", rekao je Henriques koji smatra da je jedno od rješenja i web stranica kojom bi upravljala provjerena međunarodna organizacija. Oni bi trebali čuvati podatke o svim dozvolama kako bi muzeji, vlade i magazini mogli provjeriti porijeklo svakog primjerka.