Oni su ostali čistog obraza

Nedavno je bivši hrvatski pregovarač, i aktualni veleposlanik RH u Italiji, Tomislav Vidošević, posvjedočio o pregovorima s Ratkom Mladićem. Pregovori su s Mladićem bili nemogući, a Mladićev podređeni pukovnik, i kasnije general, Zdravko Tolimir tada govori Vidoševiću: “Naš general ima šest bolesti, od kojih je pet na psihičkoj bazi”. Ali to nije spriječilo ni Tolimira, ni ostale Mladićeve podređene, koji su uglavnom bili profesionalni vojnici da bez pogovora slijede naredbe koje su uključivale najteže zločine, i kulminirale zločinom u Srebrenici. Njihove tvrdnje na suđenjima kako su samo slijedili naredbe, nisu im pomogle u obrani.

Ovo su primjeri visokorangiranih časnika koji su sudjelovali u 2. svjetskom ratu na strani Hitlerove Njemačke i carskog Japana, ali nisu slijedili naredbe koje su uključivale zločine protiv civila i zarobljenika.

1. MASAHARU HOMMA Masaharu Homma je bio general Imperijalne vojske Japana za vrijeme 2. svjetskog rata. Nakon napada na Pearl Harbour, Homma je imenovan za komandanta 14. armije japanske vojske zadužene za okupaciju Filipina. Prilikom prijašnje okupacije dijela Kine, japanska vojska je pokazivala iznimnu brutalnost prema zarobljenicima i civilima, te se isto moglo očekivati i na Filipinima. Međutim, general Homma, poznat i pod nadimkom “general pjesnik”, je naredio svojim vojnicima kako prema Filipincima treba nastupati kao prema prijateljima, a ne neprijateljima. Također je naredio poštivanje svih filipinskih običaja i tradicije.

U jednom navratu je spasio život članu filipinskog parlamenta Manuelu Roxasu kojeg su njegovi podređeni namjeravali likvidirati. Sve ovo je dovelo do nezadovoljstva, kako njegovih nadređenih, tako i onih podređenih, koji su smatrali da je Homma “zatrovan” zapadnjačkim idejama. Kao dokaz tome isticali su činjenicu kako je Homma akcije japanske vojske osmišljao tako da broj poginulih bude što manji, što se suprostavljalo japanskom vojničkom kodeksu.

Homma je 1943. prisilno umirovljen zbog svoje blagosti prema civilima i zarobljenicima, te je u Japanu dočekao kraj rata. Nakon rata, američke vlasti su ga uhitile i prebacile na Filipine gdje mu je sudio američki vojni sud. General Douglas McArthur je izričito tražio suđenje na Filipinima, umjesto standardnog suđenja pred Međunarodnom savezničkom komisijom za ratne zločine.

Hommi je suđeno za “bataanski marš smrti” na kojem je došlo do smrti više tisuća američkih zarobljenika. Iako je Homma javno naredio humano postupanje prema zarobljenicima, potkrijepljeno njegovim dotadašnjim pristupom prema zarobljenicima i civilima, njegovi podređeni nisu postupali prema njegovim naređenjima, a broj zarobljenih je bio trostruko veći od predviđenog broja, te Japanci nisu imali ni zaliha hrane i vode. Homma ipak u povijesti nije ostao zapamćen kao ratni zločinac, jer je velik dio američke javnosti javno tražio njegovo pošteđivanje nakon izrečene smrtne kazne.

Ali, osvetnički raspoložen general McArthur je tražio Hommino pogubljenje koje je i izvršeno. Jedini ustupak koji je McArthur učinio Hommi je taj što je tražio da ga se strijelja, a ne objesi, budući da se vješanje smatralo ponižavajućim za vojnike. Masaharu Homma je strijeljan 3. travnja 1946. u blizini Manile.

2. HANS LANGSDORFF Kao veteran 1. svjetskog rata u kojem je nekoliko puta odlikova, Hans Langsdorff je neposredno pred 2. svjetski rat dobio čin kapetana broda i na upravljanje mu je dodijeljen vojni brod “Admiral Graf Spee”. Nakon početka 2. svjetskog rata, zadatak mu je bio ploviti duž obale Brazila i čekati naredbe koje su ovisile o tome hoće li se Britanci uključiti u rat.

Nakon toga, Langsdorff je dobio naredbe o potapanju britanskih teretnih brodova. U slijedećih 10 tjedana, “Admiral Graf Spee” je potopio devet teretnih brodova. U svih devet potapanja, ukupan broj poginulih je iznosio 0. Zarobljenici su ga poštovali jer se iznimno humano postupao prema zarobljenicima. Poslije bitke s tri britanska vojna broda, “Admiral Graf Spee” je oštećen i hitno mu je bio potreban popravak. Kapetan Langsdorff je brod usmjerio prema neutralnom Urugvaju, gdje su mu gostoprimstvo ograničili na 96 sati što nije bilo dovoljno za popravak broda, a iz Njemačke je stigla zapovijed kako brod ne smije pasti u ruke Britancima.

Posada broda se iskrcala i otišla u Argentinu, a Langsdorff je naredio potapanje broda. Iako je mislio ostati na brodu i otići na dno s njim, posada ga je nagovorila da ode s njima, što je on i učinio. Ali, 19. prosinca 1939. po dolasku u Buenos Aires, kapetan Langsdorff se pokrio njemačkom carskom zastavom (ne nacističkom) i ustrijelio.

3. ERWIN ROMMEL Feldmaršal Rommel poznat i pod nadimkom “pustinjska lisica” zbog svog angažmana u sjevernoj Africi gdje je pokazao u taktičku briljantnost u sukobima oklopnih jedinica. Cijenili su ga i njemački i saveznički vojnici. Iako je Hitlerova zapovijed svim časnicima njemačke vojske uključivala likvidiranje svih židovskih vojnika i civila, Rommel je to ustrajno izbjegavao. Saveznički vojnici koji su se našli u Rommelovom zarobljeništvu su svjedočili o njegovom humanom postupanju.

Poznata je i Rommelova rečenica kako se ne bori iz mržnje. Winston Churchill se pozitivno i s divljenjem izjašnjavao o Erwinu Rommelu. Nakon neuspjelog atentata na Adolfa Hitlera, Rommel je optužen za urotu, te je izvršio samoubojstvo 14. listopada 1944. U današnjoj Njemačkoj, Erwin Rommel je jedina osoba njemačkog “establishmenta” iz 2. svjetskog rata kojoj je posvećen muzej.