Na današnji dan, 5. ožujka 1940. godine, šest članova Politbiroa potpisalo je zapovijed o likvidaciji poljskih časnika i zarobljenika. Zločin koji je usljedio u povijesti će ostati upamćen kao Katinski masakr, odnosno masakr u Katinskoj šumi. Radi se o jednoj od najbrutalnijih epizoda iz Drugog svjetskog rata, u kojoj je ubijeno gotovo 25.000 Poljaka. Među potpisnicima zapovijedi je bio i Josif Staljin.
Poljsko-ruski animozitet traje koliko i ideja o nacijama i narodnoj pripadnosti. Nakon što im je priznata neovisnost, u Parizu 1919. godine, Poljaci su istog časa zaratili s Rusima i proširili svoje granice na istoku. Iskoristili su vrijeme kada se SSSR oporavljao od građanskog rata i revolucija. Kad je nastupio Drugi svjetski rat, Sovjeti su odlučili vratiti stare granice i osvetiti se Poljacima.
Nakon što je njemačka vojska kročila na teritorij Poljske 1. rujna 1939., Sovjeti su mobilizirali vojsku te dva tjedna poslije također napali. Poljska je bila podijeljena između Hitlera i Staljina, a golem broj civila i ratnih zarobljenika našao se u zatočeništvu.
Njemačka se nakon okupacije Poljske posvetila ratu na sjeveru i zapadu, a SSSR je počeo Zimski rat s Fincima, koji nije baš završio kako su Sovjeti htjeli. Staljin je pojačao proizvodnju oružja i mobilizirao dodatnu vojsku samo kako bi se osigurao od eventualnog napada iz Njemačke.
Kako je broj poljskih zarobljenika bio ogroman, veći od 20.000, Staljin se odlučio na masovna pogubljenja. Raselio je zatočene Poljake u tri centra: Katinsku šumu, Kalininski zatvor (danas Tver) i Čarkov u Ukrajini. Od travnja su započele likvidacije.
Zatvorenici bi obično bili transportirani do izoliranog mjesta, nakon čega bi ih sovjetski vojnici ustrijelili metkom u potiljak. Tijela su pobacana u masovne grobnice, koje su se svakodnevno punile. Likvidacije su trajale nekoliko tjedana, no za to nitko nije doznao još nekoliko godina.
Prve grobnice otkrili su nacisti 1943., nakon čega su pustili u medije priče o strašnim sovjetskim zločinima. Sovjeti su to poricali i tvrdili kako je to djelo nacista. Sovjetski saveznici u ratu, SAD i Velika Britanija, također su odbacili tvrdnje nacista i vjerovali kako su zločine počinili Nijemci.
Za vrijeme Hladnog rata prebacivanje odgovornosti nastavilo se. Tek je 1990. godine Mihail Gorbačov priznao sovjetsku odgovornost i nazvao masakr zločinom represije, za koji je odgovoran NKVD. Procjene broja žrtava kreću se između 22 i 25 tisuća ljudi.
