Neobično iskustvo mostarske taksistkinje s muškarcem kojeg je odvezla do Čabulje

''Zamislite da radite drugu smjenu. U 22.00 sata navečer, u auto sjeda muškarac visok nekih dva metra i težak, čini mi se, 200 kilograma i kaže da ga vozite do Čabulje (planina u Hercegovini između rijeke Neretve i njezine desne pritoke Drežanke)'', počinje priču o svojoj najzanimljivijoj vožnji Dženita Elezović jedna od rijetkih taksistkinja u Mostaru.

O tome gdje ide i u koliko sati obavijestila je svoju dispečerku Lidiju. ''Ona me upitala je li riječ o muškarcu, a moj potvrdan odgovor ju je uznemirio. Nije joj bilo svejedno. Nije ni meni, ali to mi je posao'', nastavlja Dženita, naglašavajući kako se nije osjećala uplašeno, piše Večernji list.

''Nakon nekoliko minuta vožnje muškarac mi je rekao da ga se ne trebam bojati, a ja sam uzvratila s pitanjem, 'A zašto bi se ja tebe plašila?' Uslijedio je odgovor: 'Pa vidi me koliki sam, a ti me u ovo doba noći voziš u šumu', a ja onako mrtva hladna njemu: 'Čujte gospodine, vi se mene plašite, kakve veze ima koliko je tko od nas težak, ptice ne lete mesom, već perjem'. 'E, ti sigurno imaš neku vještinu ili neko oružje čim tako hrabro odgovaraš', uslijedio je komentar sa zadnjeg sjedala, na što sam mu vratila: 'Gospodine ako vas zanima vi iskušajte. Uslijedila je tišina, ne znam o čemu je razmišljao, ali sam u jednom trenutku pomislila kako sam izjavom i sama sebe prepala'', sa smijehom Večernjaku priča taksistkinja.

I nastavlja. ''Tako smo u tišini stigli do odredišta. Mračno. Šuma. Puno šume. U sredini koliba i mnogo hladnjaka (škrinja). Kao prizor iz horor filmova. Što je u škrinjama?' ja ga pitam dok on uredno plaća vožnju. U tom trenutku mi odgovara: 'Pričekaj malo pa ćeš vidjet'. Nakon nekoliko minuta se pojavio s kutijom u koju je stavio mesa, sira i domaćeg mlijeka za mene'', završava priču o ovom neobičnom iskustvu jedna od dvije žene vozačice taksija u tvrtci Halo taxi.

Naglašava kako nema problema s klijentima, te da su muškarci u odnosu na žene manje zahtjevni. Dženita je upitana i kako je uopće došla na ideju da se bavi ovim poslom koji je, priznat ćete, poprilično neobično zanimanje za jednu ženu i to majku dvoje djece. I tu nailazimo na novu priču. Tužnu, ali sa sretnim završetkom.

''Prije dvije godine sam oboljela od karcinoma. Moja borba bila je teška i iscrpljujuća. Ali kako sam u životu borac, samohrana majka dvoje djece, nakon svih tih operativnih zahvata i kemo i radioterapija odlučila sam se vratiti u svijet, nazovimo to tako, zdravih ljudi. Odlučila sam nastaviti život tamo gdje je stao'', kaže Dženita koja je inače medicinska sestra po zanimanju, ali je kroz život radila različite poslove kako bi prehranila djecu.