Nemoj raditi ništa! I ljenčarenje je izuzetno važna komponenta našeg života

Nedavno sam, stojeći u redu u pošti, uočila na poštanskom pultu svjetloplavu knjigu zanimljivog naslova:“Nemoj raditi ništa“. Napisala ju je nagrađivana američka novinarka Celeste Headlee. „Hm,“- pomislila sam - „možda upravo ovo trebam pročitati!“

U ovoj sam godini naime imala dvostruko više obaveza nego sam navikla i poruka u naslovu knjige bio je upravo ono za čime sam čeznula. A preda mnom je na obzoru bio i stvaran odmor pa sam knjigu kupila i ponijela ju na tjedan jedrenja.

Tako da vam danas želim prenijeti neke poruke i otkrića iz te knjige.

Vlastiti raspored

Celeste kaže da je današnji zapad ‘pripadnik kulta učinkovitosti i ubija se produktivnošću‘. I onda tom načinu razmišljanja podučava i svoju djecu. U SAD-u godišnje propadne 200 milijuna dana godišnjeg odmora, jer ga zaposlenici ne žele iskoristiti.

Da bi ustanovila zašto se nalazimo u situaciji da radimo sve više, a odmaramo i družimo se sve manje, počela je od istraživanja povijesnih činjenica, prenosi Živim.hr.

Prva stvar koju je otkrila, bila je zapanjujuća. Iako svi mi imamo sliku u glavi o srednjovjekovnim seljacima koji su danonoćno radili u polju i mučili se za svoje feudalce, istina je bila malo drugačija. Jeste li znali za ovo:

- U staroj Grčkoj Atenjani su imali i do 60 praznika godišnje. A do sredine 4. stoljeća prije nove ere imali su gotovo 6 mjeseci službenih festivalskih dana u koje se nije radilo.

- Srednjovjekovni seljaci nisu radili više od 8 sati dnevno, ponekad i manje, a trećinu godine provodili su ne radeći, slaveći svece i druge posebne događaje.

- U Francuskoj je radnicima bilo zajamčeno 180 dana odmora, a u Španjolskoj su radnici imali pravo na oko pet mjeseci odmora godišnje. (Izvor: Juliet Schor, „Overworked American“)

- Prije početka industrijskog doba većina ljudi je bila samozaposlena ili je radila na određeno vrijeme prema dogovoru, pa su tako mogli praviti vlastite rasporede.

Evo još jednog zanimljivog podatka: Charles Darwin radio je samo 4 sata dnevno.

Dakle, tek s dolaskom industrijske proizvodnje kreirali su se novi postulati i rad je odjednom postao najvažniji dio života, pisani su romani o uspjehu postignutom teškim radom, a uzor nacije, Henry Ford je ustvrdio:“Radom i samo radom mogu se osigurati zdravlje, bogatstvo i sreća.“ Ono što bismo nazvali ‘dokoličarenje‘ postalo je gotovo sramotno.

Za mene su ove činjenice bile zaista zanimljivo otkriće. Jer većina nas u sebe je upila te kolektivne ‘mantre‘ i zaista imamo potrebu stalno biti korisni i učinkoviti, a u odmoru istinski uživamo tek ako imamo osjećaj da smo ga ‘debelo zaslužili‘. Važno mi je bilo spoznati da je takav stav ljudske vrste star samo dva stoljeća, ili čak manje. I da je zapravo pogrešan!

Jer - danas mnoge studije pokazuju da prekomjeran rad ustvari smanjuje produktivnost! I da je dokolica izuzetno važna komponenta našeg života. Naše ljudskosti. Ponovljene studije pokazuju da uzimanje slobodnog vremena povećava produktivnost, kreativnost i kreativno rješavanje problema. Može čak i ojačati vaš imunosni sustav.

Postoji primjer jedne bolnice u Švedskoj čiji je odjel ortopedije bio preopterećen pa su napravili eksperiment i smanjili radno vrijeme zaposlenika na samo 6 sati dnevno. Produktivnost nakon toga nije opala, nego je narasla i odjel je počeo obavljati čak 20 posto više operacija.

Naslovom knjige autorica dakle (naravno) ne sugerira da u životu ne bismo trebali raditi ništa, već nas želi potaknuti da si s potpunim pravom dopustimo da povremeno baš ništa ne radimo. Jer je to dobro, prirodno i korisno za nas i za sve oko nas. Pa i za naš posao.

Evo nekoliko njezinih sugestija:

Napravite jasnu razliku između radnog vremena i vremena izvan posla.
Otpustite multitasking (ne radite više stvari u isto vrijeme).
Kad radite, usredotočujte se na jedan po jedan zadatak i uzmite odmor kad postanete rastreseni ili nemirni. (Jedna studija je ustanovila da su najproduktivniji bili ljudi koji su radili 52 minute, a zatim uzimali 17 minuta stanke)
Svaki dan odvojite dio vremena da ne radite baš ništa produktivno.
Celeste nam poručuje: „Prestanite pokušavati dokazati nešto drugima. Povratite svoje vrijeme i povratite vlastitu ljudskost.“

Nakon ove knjige, uzimanje pauza i odmora promatram na nov način i uzimat ću ih s puno većom lakoćom u duši. Dopustimo si svi ono što je prirodno!