Najstariji ste od braće i sestara? Veće su šanse da ćete završiti na psihoterapiji

'Nevjerojatno samostalan', 'prezaposlen', 'odgovoran' i 'brižan' - to su riječi kojima se najčešće opisuju najstarija braća i sestre. Od najmlađe dobi prvorođeno dijete je imalo zadatak paziti na svoju braću i sestre dok su njega samog podizali roditelji kojima je to bilo prvo roditeljsko iskustvo. To su iskustva koja na površinu mogu isplivati na razne načine i najčešće ih najstarija braća i sestre iznose na psihoterapiji.

''Uz to, kad je najstarije dijete bilo rođeno, nije bilo druge djece, što znači da su njegov uzor bile odrasle osobe i njegovi skrbnici'', kaže Aparna Sagaram, licencirani bračni i obiteljski terapeut iz Philadelphije. S druge strane, mlađa braća i sestre imaju stariju braću i sestre da se ugledaju na njih.

''Općenito, mlađa djeca su opuštenija i bezbrižnija jer je njihov uzor zapravo dijete (ili djeca ako imaju više starije braće)'', kaže Sagram. U kombinaciji s proživljenim iskustvima koja ima najstarije dijete, to stvara posebne izazove o kojima se često raspravlja na psihoterapeutskim seansama, piše Živim.hr. Evo koji su, prema stručnjacima, najčešći problemi koje najstarija djeca iznose na psihoterapiji.

Borba s perfekcionizmom

''S prvim i najstarijim djetetom ima mnogo metoda pokušaja i pogrešaka u odgoju jer novopečeni roditelji tek uče kako odgojiti prvo dijete te još nemaju znanje i iskustvo koje će imati kasnije u podizanju mlađe djece'', kaže Altheresa Clark, licencirana socijalna radnica. To može značiti da se najstarije dijete može nositi s ekstremnim stilovima roditeljstva, poput vrlo strogog odgoja s mnogo pravila i velikih očekivanja.

''Kako to doživljava najstarije dijete? Tako da zna da mora odrasti jer roditelji imaju mnogo očekivanja od njega. Vrlo često to rezultira osobnošću tipa A, odnosno dijete postaje perfekcionist'', kaže Clark dodajući da ona takvim pacijentima pomaže da povežu stvari i oslobode se tog perfekcionističkog sustava koji je s njima bio desetljećima.

''Objašnjavamo im da su njihovi roditelji bili strogi s njima jer su im bili prvo dijete te da su oni to kao djeca sebi preveli tako da misle da moraju biti najbolji u svemu i tako su postali perfekcionisti i vrlo samokritični. Važno je da najstarije dijete shvati tu vezu kako bi moglo biti blaže prema sebi samom kasnije u životu kad više ne mora zadovoljiti njihova visoka očekivanja'', pojašnjava Clark dodajući da takva djeca, ako ne ispadnu onakva kako su zamislili njihovi roditelji, postaju vrlo, vrlo gruba i stroga prema sebi.

Sindrom varalice

Prema Altheresi Clark, kad ste jako samokritični i konstantno želite više u svemu, može biti teško da se ikada osjećate kao da ste dovoljno dobri, a to može dovesti do razvoja sindroma varalice. Kad je riječ o uspjehu ili priznanju, prvorođena djeca mogu se osjećati kao „da to ne zaslužuju zbog te vrlo oštre samokritične analize koja je posljedica vrlo strogog odgoja ili velikih očekivanja koja su roditelji imali od njih - kaže Clark.

Iskustvo „parentifikacije”

Prema Sagaram, velik broj najstarije djece mora se suočiti s parentifikacijom u vrlo mladoj dobi. To znači da dobivaju odgovornosti odraslih kako bi pomogli svojim roditeljima koji ili mnogo rade, emocionalno su ili fizički nedostupni.

''Drugim riječima, oni su u situaciji da moraju brinuti o mlađoj braći i sestrama, pripremati im obroke, stavljati ih na spavanje, „paziti na njih”...a sve su to primjeri parentifikacije'', kaže Sagaram ističući da djeca koja su bila parentificirana odrastaju u odrasle osobe koje nisu sposobne u potpunosti se opustiti, koje su konstantno zabrinute za druge ljude i uvijek osjećaju da moraju skrbiti i brinuti o svojim najbližima. To se, kaže, jednako ispoljava kod muškaraca i žena koji su bili najstarija djeca.

Ljubomora prema mlađoj braći i sestrama

Sagaram kaže da najstarije dijete često osjeća kao da mora utrti put za mlađu braću i sestre te može misliti kako je njima puno lakše. Ističe i da to kod najstarijeg djeteta može dovesti do osjećaja ljubomore i zamjeranja. Najstarije dijete može biti ljubomorno na to kako je njegov mlađi brat ili sestra opušten i ležeran u određenim situacijama, primjerice u slučaju loših ocjena ili kršenja pravila o vremenu povratka kući, te žaliti što i ono samo nije imalo takvo iskustvo. Naposljetku, starije dijete to može doživjeti kao nefer postupanje prema sebi od strane roditelja.

Teško traže pomoć

''Najstarija djeca osjećaju se kao da se ne mogu osloniti na druge za podršku ili osjećaju kao da sve moraju shvatiti i učiniti sami, bez ičije pomoći'', kaže Sagaram. To utječe na posao, intimne veze i na sve aspekte života najstarijeg djeteta.

''Kad radim s osobom koja je bila najstarije dijete u obitelji, to je nešto od čega ih pokušavam odučiti. Pokušavam ih naučiti da je U REDU tražiti pomoć i da to ni na koji način ne znači da je netko slab'', ističe Sagaram.

''Uz to, najstarija djeca, koja naoko djeluju kao da savršeno izlaze na kraj sa svojim profesionalnim i privatnim životom, zapravo vrlo teško priznaju da se osjećaju loše i teško to iskazuju'', dodaje Clark. Često, kad podijele ono što ih muči, nailaze na odgovore poput „ali ti tako dobro zarađuješ, zašto se živciraš?” i slično, a to dodatno učvršćuje najstariju djecu u njihovom uvjerenju da moraju skrivati svoje psihološke probleme i unutrašnje borbe.

Ne možete promijeniti svoj redoslijed rođenja, ali možete zaliječiti unutrašnje borbe

''Redoslijed rođenja je definitivno nešto o čemu mnogi ljudi vole govoriti na društvenim medijima i to doista ima ulogu u tome kakve smo osobe, naročito u vezi s našim intimnim partnerima'', kaže Sagaram dodajući da to ni u kom slučaju nije jedini faktor koji utječe na to kakvi smo i kakvi ćemo biti. Ako imate napete i teške odnose u obitelji i krivnju za to pripisujete svom redoslijedu rođenja, možete to činiti, ali ne postoji način da to promijenite dok postoji način da iscijelite odnose s obitelji.

''Ne možemo promijeniti redoslijed rođenja. Na svijet smo došli o tom trenutku i žalovati i rogoboriti nad time može samo uzrokovati još više štete'', kaže Sagaram koja tvrdi i da je, neovisno o redoslijedu rođenja, moguće imati zdravu i kvalitetnu vezu s roditeljima te braćom i sestrama.

Ako se mučite, terapija je ono što vam može pomoći da se izliječite

''Ako ste najstarije dijete i osjećate neke od navedenih stvari - da ste perfekcionist, imate sindrom varalice, osjećate neizdrživ pritisak da uvijek i u svemu zadovoljite...odlazak na psihoterapiju može biti od pomoći. Terapija može pomoći da se suočite i izađete na kraj s traumama, povežete svoje ponašanje sa situacijama iz svog djetinjstva i otkrijete obrasce u svom životu koje morate promijeniti. Dolazite li iz obitelji u kojoj su sve veze prekinute ili iz toksične veze, obiteljska terapija je alat koji vam može pomoći da poboljšate kvalitetu svojih veza s osobama do kojih vam je stalo'', zaključuje Clark.