Na današnji je dan prije 94 godine formirana Kraljevina SHS

Kao što je Bljesak.info već pisao 28. lipnja, atentat na Franju Ferdinanda je bio svojevrsna prekretnica u svjetskoj povijesti. Prijestolonasljednik koji je imao viziju unaprijeđenja monarhije je ubijen, a nakon smrti starog cara Franje Josipa na prijestolje dolazi Karlo I. koji se nije snašao u vihoru I. svjetskog rata. Austro-Ugarskoj su se noge sve više klimale, a zanimanje za njene teritorije je počelo iskazivati sve više zemalja.

Rat je teško pogodio Bosnu i Hercegovinu, kao i Hrvatsku. Početkom rata, oko 13% austrougarskih vojnika je dolazilo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a mnogo ih je i poginulo. Hercegovinu je krajem rata pogodila i teška glad, pa je franjevac Didak Buntić organizirao preseljenje 17 000 siromašne djece iz Hercegovine u bogatiju Slavoniju.

Zbog realne mogućnosti talijanskog, mađarskog i srpskog čerupanja ostataka Austro-Ugarske na ovim prostorima, u Parizu se 1915. ustanovio Jugoslavenski odbor, čiji su članovi dolazili iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Zajednički cilj im je bilo uspostavljanje države južnih Slavena koja bi uključivala prostore bivše A-U monarhije zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom.

Srpskoj vladi na čelu s radikalom Nikolom Pašićem nije odgovarao Jugoslavenski odbor, jer su oni zajedničku državu vidjeli na drugačiji način. Iako je srpska vlada deklarativno bila za ravnopravnost svih naroda u zajedničkoj državi, u pozadini je Nikola Pašić radio na stvaranju Velike Srbije, ali na onim teritorijima gdje domicilno stanovništvo ne bi utjecalo na konačnu srpsku većinu te države.

Najistaknutiji član Jugoslavenskog odbora, Cavtaćanin Frano Supilo, je zajedničku federalnu državu vidio kao rezultat dogovora i jednakosti svih naroda. Zbog Pašićeve spremnosti da Italiji ustupi veći dio istočne jadranske obale, Supilo više nije želio sudjelovati u planiranju zajedničke države, te je 1916. istupio iz Jugoslavenskog odbora.

Ulazak u konačnu fazu pregovora o formiranju nove države se održao na grčkom otoku Krf u lipnju i srpnju 1917. Članovi Jugoslavenskog odbora se susreću sa srpskom vladom i nakon više od mjesec dana pregovaranja 20. srpnja 1917. potpisuje se Krfska deklaracija kojom se utvrđuju principi zajedničke države, parlamentarne monarhije na čelu sa srpskom dinastijom Karađorđević. Potpisali su je Nikola Pašić i Ante Trumbić iz Jugoslavenskog odbora.

Deklaracija je jamčila jednakost srpske, slovenske i hrvatske zastave, latinice i ćirilice, kao i jednakost pravoslavne, katoličke i muslimanske vjere.

Koliko su radikali iz srpske Vlade bili iskreni u tim pregovorima govore i izjave srpskog ministra radikala Stojana Protića o pitanju muslimana u budućoj Kraljevini SHS:

"Mi imamo rješenja za Bosnu... Kad pređe naša vojska Drinu, dat će Turcima dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset osam, vremena, da se vrate na pradjedovsku vjeru, a što ne bi htjelo, to posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji... U Bosni se s Turcima neće moći po evropsku, nego po naški".

Nastanak Kraljevine SHS je bio korak nazad za prosperitet ovih područja. Postupci koje je Kraljevina SHS radila na ovim područjima nisu raritet ni u današnjim danima ukoliko se u to ubroji plansko naseljavanje stanovništva u sklopu nacionalnog inženjeringa ili zapošljavanje nacionalno podobnih kadrova u državnoj upravi i državnim tvrtkama.

Stagnaciju koje je donijela Kraljevina SHS možemo vidjeti kroz blizak primjer Mostara. Iako je svaka prijašnja vlast na svoj način eksploatirala ove krajeve, Mostar je pod turskom, a kasnije i austrougarskom vladavinom, postao gradom. Razvio se kao trgovačko, a kasnije i kao industrijsko središte.

U Mostaru su za vrijeme Austro-Ugarske izgrađeni hoteli, bolnica, sud, Gradsko kupatilo, vodovod, Lučki i Carinski most, Biskupski dvor, tvornica duhana, rudnik uglja s elektranom, škole, zatvor, kao i cijeli niz drugih infrastrukturnih objekata. Kao što je vidljivo, unatoč eksploataciji koju je Austro-Ugarska vršila na ovom području, Mostar je građen planski.

Projekti koje je Kraljevina SHS izvela su rađeni individualno i bez plana, tako da iz tog razdoblja možemo izdvojiti samo Narodnu banku (kasniji SDK), Dom zdravlja, i hotel Mostar.