Na današnji dan je slavni Rikard Lavljeg Srca krenuo u križarski pohod

Na današnji dan prije 825 godina, 4. srpnja 1190. slavni engleski kralj-ratnik Rikard Lavljeg Srca krenuo je u križarski pohod prema Svetoj Zemlji.

Nadimak "Lavljeg Srca" je dobio prema svojem ratničkom umijeću. Izvorni naziv je Cœur de Lion na francuskom i Richard the Lionheart na engleskom. Muslimani su ga zvali Melek-Ric i Malek al-Inkitar (kralj Engleske).

Išao je s francuskim kraljem Filipom II. Augustom iz grada Vézelaya smještenog u središnjem dijelu Francuske. Kraljevi su se dogovorili da će ravnopravno podijeliti sve što osvoje tijekom pohoda.

Rikard je unaprijed dogovorio da će ih u Marseillu čekati golema flota brodova iz Engleske i sjeverne Francuske. Međutim, flota je kasnila, pa je Rikard odlučio unajmiti lokalne brodove da prevezu manji broj njegovih vojnika u snažnu utvrdu Akru, koju su tada opsjedali križari.

Dogovorio je da ga velika flota čeka u Messini na Siciliji, gdje je stigao 23. rujna. Međutim, brodovi nisu mogli ići dalje jer je plovidba Sredozemnim morem tijekom zime bila vrlo opasna. Stoga su Rikard i Filip morali prezimiti u Messini.

Tamo je Rikard došao u sukob sa siciljskim kraljem Tancredom iz Leccea, koji je bio uzurpirao prijestolje od prethodnog kralja, supruga Rikardove sestre Ivane. Rikard je dogovorio da mu sestra bude puštena, ali Tancred mu je odbio predati novac koji je njegov prethodnik bio obećao kao pomoć križarima.

Došlo je do obračuna u kojem su Rikardovi vojnici odnijeli pobjedu. Tancred je morao Rikardu platiti 20.000 unci zlata te pristati da Artur, vojvoda Bretanje i Rikardov nećak, naslijedi prijestolje Sicilije nakon njegove smrti.

To se nije svidjelo Filipu, pa se odnos francuskog i engleskog kralja znatno pogoršao. Prekinuta je zaruka između Rikarda i Filipove sestre, a Filip je napustio luku i krenuo za Svetu Zemlju prije Rikarda.

Rikard Lavljeg Srca je dodatno zaostao jer je u travnju 1191. prisiljen pristati na otoku Rodosu kako bi izbjegao oluju. Idućeg je mjeseca upao u još jednu oluju koja mu je potopila neke brodove i prisilila ga da se skloni na Cipar.

Tamo je došao u sukob s vladarom otoka, Isakom Komnenom Ciparskim. Rikard je osvojio otok, a zatim se tamo oženio s Berengarijom od Navare. Osvajanje Cipra bilo je vrlo važno jer je omogućilo europskim vladarima da lakše opskrbljuju križare.

Rikard se konačno priključio križarima pod Akrom tek u lipnju 1191. godine. Ukupno je Rikardovo putovanje do Svete Zemlje tijekom Trećeg križarskog rata trajalo oko 11 mjeseci. Akra je osvojena već idućeg mjeseca.

Križarski ratovi bili su srednjovjekovni sveti ratovi u kojima su pretežito sudjelovali kršćanski vitezovi iz Francuske i Svetoga Rimskog Carstva. Cilj im je bio oslobođenje svetog grada Jeruzalema od muslimanske vlasti, a trajali su oko 200 godina, u periodu između 1095. i 1291. godine.

Do tih ratova je došlo nakon što je pristup Palestini bio znatno otežan zbog seldžučkih osvajanja polovicom 11. stoljeća u Maloj Aziji. Period prvih ratova poklopio se s usponom papinske vlasti u kršćanskom svijetu, što je Katolička crkva nastojala dodatno osnažiti pa je radi toga poticala novi žar vjerske obnove među vjernicima.

Prvi organizirani sukob kršćanskih ratnika protiv seldžuka izbio je nakon što je papa Urban II. (1088. – 1099.), na crkvenim saborima u Piacenzi i Clermontu, održanima 1095. godine, pozvao na rat protiv muslimana za oslobođenje Jeruzalema, obećavši sudionicima oprost od svakoga grijeha. Njegov su poziv prihvatili brojni zapadnoeuropski velikaši, a potom i širi društveni slojevi.

Više o Križarskim ratovima OVDJE