Mostar: Djeca ostaju gladna da bi uplatila listić na kladionici

''Znam dosta slučajeva gdje djeca ostanu gladna kako bi uplatili listić. Roditeljima je teško da djeci zabrane da se klade, jer su kladionice doslovno odmah ispred škole'', rekla je za Bljesak.info Nina R. majka četrnaestogodišnjeg osnovca iz Mostara, ističući kako zna kako se dosta učenika iz sinovog razreda redovno kladi.

''Općenito je užasno što postoje kladionice, a naročito kod nas u državi sa zakonima koji se ne poštuju, gdje maloljetna djeca mogu kupovati i raditi sve isto što i odrasli. Djeci je teško zabraniti da se klade'', upozorava Nina navodeći kako djeca novac koji im roditelji daju za školsku užinu ostavljaju u kladionicama.

S druge strane, u kladionicama kažu kako se na klađenje maloljetnika gleda kroz prste.

''Naravno postoji zakonska zabrana da djeca ne smiju kockati, no u kladionicama nemamo 'običaj' tražiti od njih osobnu iskaznicu, svatko se može kladiti. Neku djecu čak pošalju roditelji da uplate listić i sl. No, čini mi se da su veći problem cijele obitelji koje dolaze uplaćivati kladionicu, igrati binga i tu provode puno vremena ali potroše i puno novca'', rekla je za Bljesak.info djelatnica jedne od mostarskih kladionica.

Vlast ne zanima

Podsjetimo, u rujnu je predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić odbio amandmane koje je na Zakon o igrama na sreću uputila izaslanica u Domu naroda Federacije BiH Zora Dujmović, a u kojima se tražilo da se kladionice i ostali objekti koji nude igre na sreću udalje od škola minimalno 100 metara. Dakle, vlast se protivi ideji da se kladionice i drugi objekti koji nude usluge igara na sreću odmaknu od obrazovnih, ali i i vjerskih objekata.

''Kocka je normalna gotovo svi kockaju u Mostaru. To je postalo moderno isto kao i uzimanje narkotika drogiranje… U Mostaru imate slučaj da kraj škola imate oko četiri kladionice što je u kulturnom svijetu nezamislivo. Dakle blizu škole kladionica ne može biti. Mi smo se žalili tražili da se kladionice maknu i da djeci ne budu dostupne da na odmoru idu tamo kockati i kladiti se, ali nismo uspjeli'', rekao je u ranijem intervjuu za Bljesak.info Vlado Milaković iz zajednice Milosrdni otac.

Nada Matović, voditeljica grupe patoloških kockara kazala je ranije za medije da se Mostar pretvara u leglo ovisnosti o koci, jer u ovom gradu već sada živi oko 1.000 patoloških kockara.

Tučnjava nakon gubitka

Ona upozorava da se klade starci, djeca, muškarci, žene, a veliki je broj i slučajeva gdje su o kocki ovisne cijele obitelji. U takvim obiteljima najviše ispaštaju djeca, jer ih nervozni roditelji tuku nakon što izgube novac tijekom klađenja.

Matović je upozorila da možda izgleda da je kocka zlatna koka države, ali će država u budućnosti više uložiti u liječenje ovisnosti o kocki nego što joj je prethodno bila dobit. Nadalje, upozorila je da je teže izliječiti ovisnost o kocki nego ovisnost o alkoholu.

''Za kockarsku ovisnost ne postoji individualno liječenje, postoji samo grupna terapija uopće ne postoji nacionalni program za liječenje kockarske ovisnosti, to država ne smatra ovisnošću jer od toga beru velike pare. Treba osmisliti nacionalni program, gdje kockarnice uplaćuju sredstava koji bi trebali davati za liječenje ovisnosti, jedan dio daju zajednicama koje se bave liječenjem'', dodaje Milaković, govoreći kako istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da je od muške populacije primjerice osmaša, već njih nekih 50-60 posto otišlo u kladionicu i uplatilo neki tiket. U BiH, kako kaže nisu rađena takva istraživanja, ali podaci su slični, ako ne i gori.