Mala škola: Ustanova koja s puno ljubavi brine o djeci bez roditelja

Školske sestre franjevke, smještene u Varešu, 2009. godine odlučile su preuzeti brigu o siromašnoj, odgojno zapuštenoj i djeci bez odgovarajuće roditeljske brige.

Osnovale su ustanovu pod nazivom „Mala škola“ i u njoj trenutno borave 23 korisnika koja imaju svu potrebnu pažnju, a osam časnih sestara trudi se da se oni ni u jednom trenutku ne osjećaju zapostavljenim, piše Dnevni avaz.

Ruralna sredina

Direktorica Male škole, sestra Snježana Pavić kaže da je ovo ustanova koja brine o djeci, odgaja ih i usmjerava.

''Često se zbog naziva Mala škola povezujemo sa školama. Naziv je ostao odranije jer su ustanova, ali i škola, postojale i prije Drugog svjetskog rata. Danas imamo sasvim drugi sadržaj, cilj i značaj. Mi smo za njih obitelj, a djeca odavde idu u školu u Vareš, neki i u Brezu'', kazala je sestra Pavić.

Škola i kompletna ustanova oduzete su sestrama još 1942. godine, a vraćene su 2004., pa su one kao zajednica odlučile da zgradu iskoriste u prave svrhe.

''Morale smo krenuti iz temelja. Jedan od razloga zašto je ustanova u Varešu je taj što je ovdje postojala i prije, ali i jer je ovako nešto potrebno u ruralnim dijelovima, a ne samo u velikim centrima. Svi smo skloniji gradovima, a manja mjesta zapostavljamo. Mi smo i zbog našeg poziva i života osjetile da smo pozvanije doći u ruralnu sredinu gdje je manje ljudi'', kaže Pavić.

Na prvom mjestu su škola i obrazovni program

U ovoj ustanovi borave djeca uzrasta od 6 do 21 godine iz cijele Federacije BiH.

''Imamo djecu iz svih općina - Livno, Kakanj, Jajce, Travnik, Novi Travnik. Nismo željele klasični tip doma, već smo se htjele fokusirati na manje zajednice, odnosno one obiteljske, koliko je to moguće'', govori Pavić te dodaje da primaju i djecu od samog rođenja.

Sva djeca u „Malu školu“ bivaju smještena putem centara za socijalni rad, ali uz pristanak roditelja.

''Ovdje su isključivo djeca o kojoj se roditelji ne mogu ili ne žele brinuti. Mi se trudimo da im pružimo sve, dok se ne poprave uvjeti da se mogu vratiti u svoje obitelji, ali, nažalost, u sedam godina, koliko postojimo, još nijedno dijete se nije vratilo roditeljima'', govori Pavić.

Ona je također kazala da postoji mogućnost da roditelji posjećuju djecu i da je to poželjno, ali u većini slučajeva se to ne događa.

''Obično je to zbog financijske mogućnosti, ali postoji i nezainteresiranost. Djeca telefonski kontaktiraju s roditeljima, a mi u našem planu imamo odlaske kući za ljetni i zimski raspust'', rekla je Pavić.

Kompletna briga

Kada školske sestre franjevke preuzmu djecu, one preuzimaju i kompletnu brigu o njima, od obroka, odjeće, obuće, brinu o njihovom zdravlju, odgoju.

''Na prvom mjestu nam je njihova škola, kako da im olakšamo učenje. Nakon tog obaveznog programa trudimo se da im ponudimo nešto što im se sviđa, a uz to bi moglo biti i korisno. Tu su kreativne radionice, plesne i dramske aktivnosti. A sve je to dio odgoja koji je nama veoma važan'', rekla je direktorica Pavić.

Pavić: Rijetke posjete

U aktivnosti Male škole uključena su i druga djeca iz Vareša, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

''Za nas je to olakšanje, jer tim naša djeca ovdje nikada nisu bila okarakterizirana kao djeca iz doma. Ovdje nema negativnog pristupa, a stanovnici Vareša su nas uvijek podržavali'', ističe ponosno Snježana Pavić.

Gdje nakon punoljetstva?

U Maloj školi svoju djecu nikada ne puštaju na ulicu, da se bore sama za sebe.

''Ne možete dijete koje ste pratili godinama pustiti samo tako. Kada napune 18 godina, tražimo različite mogućnosti i pokušavamo naći rješenje za njihovo osamostaljenje'', govori Pavić.