Majka svih bitaka Drugog svjetskog rata
Prije točno 75 godina, nacistička Njemačka je pokušala preokrenuti ishod već izgubljenog rata. Bitka u Ardenima Hitleru nije donijela prekretnicu ali je zato mnoge mlade vojnike nekoliko dana prije Božića poslala u smrt.
15. prosinca 1944., devet dana uoči Božića, tada 20-godišnji poručnik Wehrmachta Wingolf Scherer je izgubio nadu da će živ dočekati kraj rata. Njegova postrojba, stacionirana u pokrajni Eifel uz granicu s Belgijom i Luksemburgom je upravo dobila naredbu za marš u smjeru Ardena: Bitka u Ardenima je počela.
"Vladala je atmosfera sudnjeg dana. Svi smo znali da je ova ofenziva posljednja šansa za promjenu stanja u Drugom svjetskom ratu. No nitko nije bio siguran hoće li se vratiti živ", sjeća se Scherer.
Naredba idiota
On je zajedno s gotovo četvrt miljuna njemačkih vojnika i stotinama tenkova krenuo u napad na američke postrojbe. Cilj: ponovno osvajanje Antwerpena kako bi se savezničke postrojbe odcjepilo od opskrbe. Ofenziva je počela u 5:30 ujutro neprekidnom njemačkom artiljerijskom vatrom. Scherer je ovaj prvi napad proveo u dubokom snijegu na temperaturama ispod nule. Artiljerijska vatra ga je toliko fascinirala da se, kako kaže, "zaboravio" smrznuti.
No početna euforija moćnim njemačkim topništvom je vrlo brzo splasnula. "Čuo sam kako jedan general govori svom stožernom časniku kako je 'idiot naredio ofenzivu'", sjeća se Scherer. Pod „idiotom" se naravno podrazumijeva Adolf Hitler koji je, kao i mnogo puta prije, ignorirao savjete iskusnih vojnih savjetnika i naredio samoubilački napad. "Mi nismo imali nikakvih informacija o protivniku, ni koliko ih je ni gdje su stacionirani. Mi smo praktično u bitku srljali slijepo", govori Scherer.
Vrhunac nepripremljenosti je činjenica da su tenkovi nakon samo 60 km proboja ostali stajati jer više nisu imali goriva. Ofenziva je splasnula nakon samo tjedan dana. Nakon završetka Bitke u Ardenima krajem siječnja, linija bojišnice se vratila na mjesto odakle je krenula.
Pokušaj preokreta Drugog svjetskog rata
"Čitav poduhvat je samoubilački potez i neuspjeli pokušaj kopiranja ofenzive iz 1940.", kaže vojni povjesničar Karl-Heinz Frieser. Presudna je i nemoć njemačke Luftwaffe kojoj u ovim posljednjim mjesecima rata nedostaje tehnike i ljudstva. Kako ni protivničko zrakoplovstvo ne bi moglo krenuti u protunapad, čekalo se razdolje lošeg vremena kako bi njemačke snage doslovno uz pomoć magle i mraka osvojile Antwerpen.
No postavlja se pitanje zbog čega se Hitler uopće upustio u ovaj bezizlazan poduhvat. "Hitler je htio po posljednji put sve staviti na jednu kartu. Logika je glasila: na istočnom fronutu održavati status quo, na zapadu krenuti u napad. Nakon planirane pobjede na zapadu, tenkovi su trebali vlakom biti prebačeni na istok", objašnjava vojni povjesničar koji je godinama djelovao na Povijesnom institutu u Potsdamu.
Suluda ideja koja je desetke tisuća vojnika stajala života. Amerikanci su u ovih nekoliko tjedana izgubili više vojnika nego prilikom iskrcavanja u Normandiji nekoliko mjeseci prije. Gubici Wehrmachta na zapadu su omogućili i brži prodor Sovjeta na istoku ka Berlinu.
Iako povjesničari nerado govore o opcijama "što bi bilo da je bilo", Frieser smatra da bi Drugi svjetski rat izgledao drugačije da je njemačka ofenziva uspjela.
"Tada bi se Njemačka sigurno držala još do kasno u ljeto 1945. što bi izazvalo bacanje atomske bombe na jedan od njemačkih gradova. Jer atomska bomba nije bila projektirana zbog Japana nego zbog Njemačke", zaključuje vojni povjesničar.
Njemačko-američko prijateljstvo
Wingolf Scherer je ipak doživio kraj rata. Početkom ožujka 1945. se pored zapadnonjemačkog grada Andernacha predao Amerikancima. Jedan američki časnik njemačkog porijekla, koji je izvrsno govorio njemački, se pobrinuo za to da Scherer zbog narušenog zdravlja bude prebačen u bolnicu.
Nakon rata se ovo prijateljstvo nekadašnjih neprijatelja na bojišnici održalo. Schererovi sinovi su u nekoliko navrata posjećivali američkog časnika. No on sam se nikada nije htio vratiti. "Pozivali smo ga u više navrata. Ponudili smo mu da preuzmemo i troškove puta za njega i njegovu suprugu ali je odbio. On se kao bivši pilot nije hto vraćati na mjesto na kojem je ubijao ljude", sjeća se Scherer.
Nekadašnji poručnik Scherer je doktorirao germanistiku a kao životu zadaću si je zadao održavanje sjećanja na užase Drugog svjetskog rata. Dosad je napisao više od 20 knjiga s vojno-povijesnom tematikom a organizirao je i susret njemačkih i američkih vojnih veterana.
Scherer u 96. godini života pripada malobrojnim preživjelima Bitke u Ardenima. Njegova poruka je i danas više nego aktualna. "Čovjek je u stanju sukobe riješiti mirnim putem. I zbližavanje bivših ratnih protivnika pomaže ne samo u povratku u svakodnevicu nego i da se slično više nikad ne ponovi".
