Kuća u Herceg Novom, oaza sreće i mira Ive Andrića i njegove supruge

Književnik i diplomat, nobelovac Ivo Andrić poznat je po eleganciji i skromnosti, a upravo takva je i njegova kuća u Herceg Novom u Crnoj Gori.

To je jedina kuća koju je Travničanin Andrić sagradio u svom životu. Sagrađena je 1962. godine, prema projektu beogradskog arhitekte i slikara Vojislava Đokića, a već 1963. uselio se Andrić tu zajedno sa suprugom Milicom Babić. Proveli su tu pet godina ispunjenih spokojem i srećom, do 1968. godine kad je Milica preminula u dvorištu te kuće.

Oaza sreće i mira

- Andrić je rekao da je ta kuća za njega bila oaza sreće i mira. Govorio je da je proveo najljepše godine života upravo u toj kući, i u Herceg Novom inače - kazao je za rukovoditelj Andićeve kuće, likovni umjetnik Tihomir Konjević.

Prije nego je i sagradio kuću, Andrić je bio čest gost u hotelu 'Boka' u centru Herceg Novog, koji je srušen u zemljotresu 1979. godine.

Po riječima Konjevića, Herceg Novi za mjesto življenja Andrić je odabrao najviše jer je to pozitivno utjecalo na zdravlje njegove supruge Milice, koja je bolovala od artritisa.

- Liječnici su preporučili Herceg Novi kao idealno mjesto za njen oporavak. U blizini je i ljekovito blato banje u Igalu, blaga je klima, a ima i dosta sunčanih dana u godini. Tako da je Milica dovela Andrića u Herceg Novi - istaknuo je.

Za života u kući u Herceg Novom, Andrića i njegovu suprugu posjećivali su mnogi, javnosti poznati ljudi. Među ostalim, dolazili su i bili njihovi gosti Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Branko Lazarević, Dušan Kostić, Mihailo Lalić, Zuko Džumhur....

- Ovdje se Andrić družio sa Bosiljkom Bušić, koja je profesorica književnosti, kao i sa slikarem Vojom Stanićem i njegovom suprugom Nadom, koja je bila vajarka. Čest gost u Anrićevoj kući u Herceg Novom bila je i Gun Bergman, profesorica slavistike i supruga švedskog redatelja Ingmara Bergmana, koja je bila prevoditelj njegovog stvaralaštva na švedski jezik - kazao je.

Kuća na poklon

Nakon smrti supruge, Andrić trajno napušta kuću i Herceg Novi. Ni on niti njegova supruga nisu imali nasljednike te je kuću u Herceg Novom Andrić potom poklonio Milicinoj sestri Danki Zajcev, koja je živjela u Splitu.

- Ta gospođa nije zadržala kuću. Odlučila je da je proda, čak je ponudila kuću Zuki Džumhuru. On je to odbio, nije kupio tu kuću i rekao je 'Ko sam ja da živim u Andrićevoj kući' - priča Konjević.

Tadašnje rukovodstvo, predsjednik Općine i njegovi najbliži suradnici, procijenilo je da je ta kuća značajna za Herceg Novi. Kupili su je i tada tu otvorili obdanište. Kasnije je tu bila smještena glazbena škola, potom klub književnika 'Ivo Andrić' a u sklopu toga i restoran, koji je funkcionirao do 2018. godine, kad je i pokrenuta inicijativa za obnovu kuće.

- Kuća je otvorena za posjetitelje od travnja  ove godine, u godini kad se obilježava 60 godina od dodjele Nobelove nagrade Andriću. Kuća pripada Općini Herceg Novi. Inače, naša krovna institucija JUK 'Herceg fest' raspolaže kućom i tu organiziraju različite kulturne sadržaje poput književnih večeri, promocija, a u planu su i koncerti. Tako kuća živi životom kakav joj i pripada - naglasio je.

Lica njegovog svijeta

U Andrićevoj kući ogledaju se lica njegovog svijeta. Posebno lice njegove supruge kostimografkinje Milice Babić (1909. - 1968.), koja je ugradila sa piscem svoj rafinirani ukus u svaki detalj tog doma ljubavi. U jednom Andrićevom pismu koje je Milici poslao sa Bleda on joj piše ‘Mislim o Vama u kući… Ovako, kad sam daleko među tuđim ljudima sve tamošnje brige i teškoće izgledaju sitnije, a naša kuća raj’.

Plac na kojem je sazidao kuću Andrić je dobio tada od Općine Herceg Novi, na trajno korištenje. Kuću je sagradio od dijela novca koji je dobio za Nobelovu nagradu 1961. godine, a veći dio tog novca poklonio je Bosni i Hercegovini za kupovinu knjiga za biblioteke.

Renoviranje kuće Ive Andrića (od 2018. do 2021.) financirala je dijelom Općina Herceg Novi, dok je drugi dio novca osiguran iz fondova Evropske unije u okviru projekta prekogranične saradnje i ima za cilj jačanje održivog turističkog upravljanja s fokusom na podršku konceptu eko muzeja.

U dvije prostorije u prizemlju kuće prezentiran je Andrićev život u Herceg Novom, kroz fotografije pisca na terasi kuće i u bašti, kao i na nekim prepoznatljivim lokacijama u samom gradu.

Fotografije na spratu, u biblioteci i kabinetu, predstavljaju Andrića književnika i nobelovca, kao i godine njegove diplomatske karijere. Na zidovima su i njegove druge fotografije, među ostalim i sa dodjele Nobelove nagrade prije 60 godina. Na drugom dijelu zida ispisana je njegova biografija.

Izložene su replike Nobelove diplome i Nobelove medalje i stilsko ogledalo i stočić, jedini sačuvani originalni predmeti iz Andrićeve kuće. Dvorišni prostor preuređen je za potrebe održavanja kulturnih manifestacija. U dnu bašte je bista Ive Andrića, rad akademskog kipara Nikole Koke Jankovića iz 1974. godine.

Poseban dio njihovog doma bio je vrt, koji su on i njegova supruga zajedno osmislili i uredili sa posebnom pažnjom. Na jednoj od fotografija u kući, Andrić bere paradajz. Rekonstrukcijom se nastojalo sačuvati što više originalnosti iz tog vrta, koji je on brižno održavao i ostavio o tome mnogo zapisa. Na osnovu spiska biljaka koji je sastavio sam Andrić, zasađene su sadnice 51 florne vrste koje su nekad krasile tu raskošnu baštu.

Simboličan povratak

Kuća u Njegoševoj ulici čuva sjećanja na Andrićev život u Herceg Novom, a rekonstrukcija je simboličan povratak njegovog lika i djela u grad koji je odabrao za svoj dom.

Andrić je rođen 1892. godine u Travniku. Njegov otac bio je sudski službenik, a preminuo je od tuberkuloze kad su Ivi bile dvije godine. Andrić potom s majkom seli prvo u Višegrad, zatim u Sarajevo.

Andrić je u mladosti studirao slavenske književnosti i povijest na Sveučilištu u Zagrebu, a kasnije i u Beču te Krakovu. Premda mu je studij prekinuo Prvi svjetski rat, kasnije je Andrić doktorirao na Sveučilištu u Grazu. Ostvario je i značajnu diplomatsku karijeru.

Među najpoznatijim Andrićevim književnim djelima su romani 'Na Drini ćuprija', 'Gospođica' i 'Travnička hronika' te  djelo 'Prokleta avlija'. Andrić je poživio do 1975. godine, a preminuo je u Beogradu u 83. godini. Njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, pored groba voljene Milice.