Kolege se od Nade Subotić oprostili dugotrajnim pljeskom

Brojni kolege i prijatelji oprostili su se u četvrtak od nedavno preminule glumice Nade Subotić dugotrajnim, posljednjim pljeskom u kazalištu "Gavella", u kojemu je provela čitav radni vijek i ostvarila uloge po kojima će se još dugo pamtiti.

"Nevjerojatna je energija i suptilnost kojom je zračila sa scene i zato je teško shvatiti da je više nema", rekao je Boris Svrtan, ravnatelj Gradskog dramskog kazališta Gavelle na komemoraciji.

Podsjetivši na niz uloga koje je imala u "Gavelli", Svrtan je istaknuo kako je ona "stvarala i živjela to kazalište", a i kada više nije bila na sceni pratila je predstave iz gledališta.

"Njezina bogata životna priča, upornost i žar ostat će trajno upisani, nikada nećemo zaboraviti kako nas je dočekivala i pratila u prvim koracima, dajući nam čudesno jednostavne savjete protkane toliko puta potvrđenim glumačkim majstorstvom", dodao je.

Glumica Vitomira Lončar prisjetila sve svog druženja s velikom dramskom umjetnicom, koje je trajalo više od četrdeset godina, još od prve godine studija, pa sve do brojnih predstava u Kazalištu Mala scena na koje je dolazila.

"Pozornica je bila mjesto gdje se osjećala najbolje", istaknula je Lončar, podsjetivši na njezinu oproštajnu ulogu Mag Folan u predstavi "Ljepotica iz Leenanea" u Maloj sceni, kojom je 2005. obilježila 50. godišnjicu rada.

"Bila je to njezina posljednja velika uloga, nije bilo govornika, gradonačelnika, ministara i ostalih koji su trebali doći čestitati, no tamo su bili tvoji partneri i publika", naglasila je.

Kao o izuzetnoj osobi u svakom pogledu, "koja je znala prenositi čaroliju scenom" govorila je Jelena Miholjević. "O njezinom se radu dosta zna, no ono što znamo samo mi koji smo s njom radili bila je posvećenost kolegama i kako nas je s razumijevanjem, mudrošću i ljubavlju pratila, učila i pazila", napomenula je.

"Bilo ti je iskreno stalo do nas, obilazila si sve naše predstave i u nama pokrenula saznanje kako se može biti veličanstven umjetnik i veličanstven čovjek", dodala je.

"Nemoguće je da te sada nema, nevjerojatno je da nisi s nama. Vjerovala sam da ćeš biti zauvijek i da ostaješ za sva vremena jer beskonačnosti i bezvremenosti oduvijek pripadaš", rekla je Anja Šovagović. Svojoj mentorici i kolegici zahvalila je "na svakom razgovoru koji su vodile, filmovima i predstavama u kojima ju je gledala, poeziji koju je čitala, knjigama koje joj je preporučila", ali i na tome što je "glumu činila dostojanstvenom, ponosnom, duhovnom i blagoslovljenom".

Božidar Violić, redatelj koji je s Nadom Subotić radio na mnogim predstavama, je kao jednu od njezinih najvećih kvaliteta izdvojio sposobnost transformacije. "Bila je glumica izrazite transformacije, a uloge je radila polazeći od sebe privatno. Znala je biti teška po naravi, malo sam je se i bojao, bilo je teško raditi s njom kao osobom, ali ne i kao glumicom koja je jako dobro pripremala svoje uloge", ustvrdio je.

Trenutaka iz zajedničkog rada na nekoliko predstava prisjetio se i glumac Špiro Guberina, a komemoraciju su pratili video i audio isječci iz bogatog opusa umjetnice, koja je preminula 28. siječnja u Zagrebu, u 85. godini. Nada Subotić se rodila u Bošnjacima 1931. Glumom se počela baviti još za vrijeme gimnazijskog školovanja, dok je Akademiju dramske umjetnosti završila je u Zagrebu 1954. Iste godine postaje članica kazališta "Gavella" i ondje ostaje do odlaska u mirovinu 1990. godine.

Na pozornici toga kazališta ostvarila je mnoge značajne uloge, istaknuvši se kao Klitemnestra u Eshilovoj drami "Žrtva na grobu", Martha Dobie u "Djevojačkoj školi" Lillian Hellman, Marta u "Ljubavi u koroti" Drage Ivaniševića i Teresa Browne u "Zatvorenim sobama" Grahama Greena.

Zapažene su i njezine interpretacije Agafje u Gogoljevoj "Ženidbi", Poline Andrejevne u Čehovljevu "Galebu", Akuline Ivanovne u "Malograđanima" Maksima Gorkog, Alice u Strindbergovu "Mrtvačkom plesu", Pašve u "Velikom valu" Mirjane Matić-Halle, Eugenije u Mrožekovu "Tangu", Velike Rahele u "Živjeti kao svinje" Johna Ardena, Lucienne u Feydeauovoj "Bubi u uhu", Therese Magneau u predstavi "Victor ili djeca na vlasti" Rogera Vitraca, Vere u Feldmanovoj "U pozadini", Staže u predstavi "Sokol ga nije volio" Fabijana Šovagovića i Vesne u "Adagiu" Lade Kaštelan.

Igrala je i u Teatru &TD kao Madona u Novakovim "Mirisi, zlato i tamjan", Cezonija u Camusovu "Caliguli", Winnie u Beckettovim "Divnim danima" i Georges Pitou u Murrellovoj drami "Sara i vrisak languste".

Od glumačkih početaka nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama kao Robinja (H. Lucić), Chispa (P. Calderón de la Barca, "Sudac zalamejski"), Žena u monodrami M. Grgića "Priviđenja" te Mara Beneša u Vojnovićevoj "Dubrovačkoj trilogiji", a na Splitskom ljetu istaknula se kao Joan (E. Bond, "Prizori o smrti i novcu").

Igrala je u filmovima "Protest" Fadila Hadžića (1967.), "Sokol ga nije volio" Branka Schmidta (1988.), "Krhotine" Zrinka Ogreste (1991). Posljednju filmsku ulogu ostvarila je u filmu Tomislava Radića "Kotlovina". Nastupala je na radiju i televiziji ("Posljednji Stipančići", "Sezona lova", "U registraturi", "Čovik i po").

Dobitnica je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1997.