Kad se povede rasprava o tome koja je borilačka vještina "najbolja", većina očekuje jednostavan odgovor.
No treneri i instruktori samoobrane uglavnom upozoravaju na isto, ne postoji jedna savršena disciplina, već više njih koje se u praksi pokazuju kao najkorisnije ovisno o situaciji.
Među vještinama koje se najčešće izdvajaju nalaze se boks, muay thai, hrvanje, brazilski jiu-jitsu (BJJ) i MMA. Upravo se MMA često navodi kao najkompletniji pristup jer objedinjuje više stilova, od boksa i muay thaija do hrvanja.
Encyclopaedia Britannica MMA opisuje kao borilački sport koji kombinira tehnike iz više disciplina, uključujući boks, hrvanje, jiu-jitsu i muay thai.
Boks se često smatra jednim od najboljih izbora za početnike jer razvija gard, distancu, reflekse i kretanje, odnosno osnove koje mogu biti presudne.
Muay thai dodatno proširuje mogućnosti jer, osim udaraca rukama i nogama, uključuje i koljena i laktove, što ga čini posebno korisnim na manjoj distanci.
Hrvanje je među trenerima često podcijenjena, ali izuzetno važna vještina, jer kontrola tijela, rušenja i obrana od rušenja mogu odlučiti ishod fizičkog sukoba.
Brazilski jiu-jitsu posebno se izdvaja kada borba završi na podu, jer omogućuje kontrolu protivnika i različite završnice čak i protiv fizički snažnijeg napadača.
Bivši zapovjednik američkih Navy SEAL-ova Jocko Willink, koji godinama trenira BJJ, u javnim nastupima ga je opisivao kao jednu od najvrjednijih vještina za kontrolu protivnika i snalaženje pod pritiskom.
Ipak, gotovo svi instruktori naglašavaju isto, važnija od "savršene" borilačke vještine je kvaliteta treninga, piše N1.
Disciplina koja se trenira redovito, u kontaktu i protiv protivnika koji pruža otpor gotovo uvijek će biti korisnija od one koja izgleda atraktivno, ali se ne testira u realnim uvjetima.
Drugim riječima, za prosječnog čovjeka najbolja borilačka vještina nije nužno ona koja izgleda najimpresivnije, nego ona koju može zaista savladati i koristiti pod pritiskom.