"Nikada nitko ne može čitati tuđe misli. Ako nešto želimo, trebamo iskoristiti dar govora i to jasno reći. To ne znači nužno kako ćemo dobiti ono što želimo, ali jedina mogućnost je da se zauzmemo za svoje želje i izreknemo ih. Ja sam se zauzela, a to što će drugi učiniti – to je uistinu samo njegova stvar", rekla je za Bljesak.info dr. med. spec. školske medicine Asja Palinić Cvitanović, liječnica i psihoterapeutkinja koja iza sebe ima više od 40 godina braka i dugogodišnju praksu rada s parovima i mladima.
Upravo je čitanje misli jedno od čestih očekivanja koje imamo u partnerskom odnosu, a češće se pojavljuje kod žena koje ponekad smatraju da će im partner pročitati misli ako ih dovoljno voli.
Doktorica Palinić Cvitanović u svom radu često spominje kako je oholost jedna od najvećih zapreka u sretnim odnosima, stoga se postavlja pitanje: kako mlada osoba može ostati ponizna i istodobno držati do sebe kako ne bi postala ohola?
"Znači, poniznost je po meni – iako svatko ima neko svoje tumačenje – razumijevanje da ja vrijedim poput drugih ljudi. Ako ja vrijedim poput drugih ljudi, onda nikada neću poduzimati nijedan korak kako bih sebi ili drugome dokazivala da vrijedim više", navela je Palinić Cvitanović i dodala kako ljudi moraju imati određeno životno iskustvo kako bi u punini razumjeli poniznost.
No, imaju li mladi ljudi poniznost i kako je mogu postići pitanje je na koje nije jednostavno odgovoriti, dodala je Palinić Cvitanović i pojasnila kako mi ne možemo postići tuđu poniznost odnosno "mi sami ne možemo drugoga napraviti poniznim".
Navela je kako sve kreće od odgoja te kako bi, kada bi roditelji znali biti ponizni i biti pravi model poniznosti svome djetetu te ga učiti da svi jednako vrijedimo, to dijete imalo vrlo dobru osnovu za razvoj poniznosti
"A što roditelji rade? Ako imaju više djece, često među njima prave razliku i jednome govore da se ugleda na brata ili sestru. Time automatski šalju poruku kako ljudi ne vrijede jednako. Slično je i u situacijama kada djetetu u školi netko priredi nešto što mu se ne sviđa. Tada se roditelji bez zadrške stavljaju isključivo na stranu svoga djeteta pa kažu: 'Ma što će on, ovo ili ono', čime pokušavaju omalovažiti druge."
Odrasli su često primjer i model oholosti i onda je jako teško reći kako da dijete bude ponizno jer doista je nemoguće nekoga učiniti poniznim nego poniznost možemo svjedočiti samo svojim primjerom, zaključuje i pojašnjava kako se ne može i ne smije događati da partner u odnosu iskorištava našu poniznost.
"Ako sam ponizna i ako ja vjerujem kako isto vrijedimo, onda ne dopuštam udar na moj integritet. Ne dopuštam da mi netko kaže: 'Ti si gluplja od mene, ti si bezvrijedna, ti si beskorisna, ili ono što narod zna reći – niš koristi'. To ne dopuštam", zaključila je Palinić Cvitanović.
Istaknula je kako moja poniznost, u tom slučaju, znači da vjerujem kako smo jednako vrijedni, a ne da sam ja manje vrijedna od tebe.

"Poniznost ne znači da sam manje vrijedna, nego da isto vrijedimo i zato ne dopuštam ponižavanje", upozorila je i pojasnila kako ponizni ljudi nisu oni koji trpe nasilje jer smo u poniznosti svi isti.
"Mi smo dvije jednako vrijedne osobe i nitko nema pravo ponižavati drugoga", rekla je.
Osvrćući se na knjigu "Pet jezika ljubavi" u kojoj se spominje ispunjavanje želja u partnerskom odnosu, pojasnila je kako zdrav brak nije onaj u kojem partner ispunjava naše želje, nego onaj u kojem stvaramo uvjete da drugome bude dobro.
No, mnogi se onda pitaju što kada se partner osjeća iscrpljeno jer ima osjećaj da samo on daje svjetlo, dok druga strana ostaje u mraku? Gdje je granica između kršćanske požrtvovnosti i brige o vlastitom mentalnom zdravlju?
Kako odrediti jasnu granicu, pojasnila je jednostavnim primjerom:
"Ako moj muž kaže kako voli jesti banane, ribu i gledati utakmice. Ja onda neću kupiti jabuke nego banane, neću kupiti meso nego ribu, i neću gledati romantičnu komediju nego utakmicu, ali tada se ja ne žrtvujem jer ako to činim i kažem: 'Ovo je za ljubav mog života', tada to nije žrtva."
Ipak, naglasila je da ako to činimo uz prigovaranje, onda to nema smisla jer ako nam jabuke, meso i romantične komedije nisu presudno važne, onda kažemo: 'U redu je, dan je dug i to ću sebi prirediti neki drugi put.
"Ako želim biti blizu osobe koja mi je važna, onda uživam u tome da nabavim ono što on voli. Ne smatram da to činim samo za njega, nego za svoju ulogu dobre supruge koja želi ostati blizu svoga muža jer meni je dobro kada je njemu dobro", pojasnila je Palinić Cvitanović i dodala kako tako možemo živjeti sto godina bez iscrpljivanja.
Dodala je i tezu koju je, kako kaže, komentirala s mnogo svećenika, a to je ona o žrtvi koju je Isus za nas podnio na križu.
"Isus se na križu nije žrtvovao za nas nego nas je bezuvjetno ljubio. Kada bezuvjetno ljubiš, možeš trajati tisuću godina", rekla je Palinić Cvitanović i dodala kako se brzo potrošimo ako sebe doživljavamo kao žrtvu.
"Prije nego što sam to javno izgovorila, razgovarala sam sa svećenicima jer je naša vjera postavljena na žrtvi. No, pitanje je kako tko shvaća tu žrtvu jer ako žrtvu shvaćam kao stalno davanje bez uzvraćanja, onda ću odustati vrlo brzo", navela je i dodala kako je naše poslanje zapravo u tome da dijelimo ljubav, a ne da je samo tražimo i kada tako postavimo stvari, tada se nećemo umoriti.
Dodaje i kako u njezinu poimanju ne postoji pojam žrtve u psihološkom smislu, nego samo smisao da nešto radimo.
"Kada kuham, perem i čistim, to ne radim partneru, nego svojoj slici dobre supruge. Ljudi to teško prihvaćaju, ali to je spasenje za sreću", navodi i ističe kako je smisao "ostati blizu osobe koja mi je važna".
Dr. Asja Palinić Cvitanović, liječnica i psihoterapeutkinja sudjelovala je na tribini pod naslovom "Klik ili trik", koja je otvorila pitanja koja mlade danas najviše muče kada je riječ o ljubavi i izboru partnera.
"Oduševljena sam ovom divnom, zdravom mladošću koja je angažirana oko tako kvalitetnog druženja i koja je pripremila uvodni igrokaz gotovo profesionalne razine, s odličnim porukama u vezi s mladenačkim propustima kada dečka ili curu biramo ponekad vrlo površno, bez povezivanja s vlastitim vrijednostima", navela je Palinić Cvitanović i dodala kako su mladi postavljali vrlo zrela pitanja i kako vjeruje da je to pokazatelj koliko je tema izbora partnera važna.
"Pametna mladost neće riskirati oko bitnih životnih pitanja pretražujući internet i ne znajući s kim zapravo razgovara i čije savjete sluša, nego je spremna potruditi se, doći na tribinu, upoznati stručnjaka i uživo postaviti pitanja važna za život", dodala je i zaključila kako kada bi više mladih na takav način koristilo svoje vrijeme, ne bi bilo problema ni u vezama ni u braku.
"Vjerujem i da ljudi koji zajedno idu na misu nedjeljom imaju snažniji odnos. Nisam vidjela da se itko razveo, a da je svake nedjelje zajedno bio na misi", zaključila je.