Karl Dönitz, admiral koji je naslijedio Adolfa Hitlera

Na današnji dan prije 135 godina, 16. rujna 1891. u mjestu Grünau kraj Berlina rođen je Karl Dönitz, admiral koji je nakon samoubojstva Adolfa Hitlera postao posljednji predsjednik Trećeg Reicha.

Njegov otac, Emil Dönitz, je bio inženjer optike. Gimnaziju Karl završava 1910. godine u Weimaru. Školovanje nastavlja u vojno-pomorskim školama. Od 1. travnja 1910. godine do 31. ožujka 1911. godine stažira na krstarici SMS Hertha.

Dönitz 1. listopada 1912. godine službeno stupa u Njemačku ratnu mornaricu na lakoj krstarici SMS Breslau. Prije početka Prvog svjetskog rata laka krstarica Breslau i bojni krstaš SMS Goeben poslani su na Sredozemno more gdje su formirali Njemačku sredozemnu eskadru.

U rujnu 1918. godine preuzima zapovjedništvo nad novom podmornicom UB-68. Prilikom napada na jedan saveznički konvoj 4. listopada 1918. godine potapa transportni brod od 3.883 tone, no zbog mehaničke greške na podmornici, Dönitz je potopio svoju podmornicu i s posadom ga zarobljavaju engleski mornari.

Nakon zarobljаvanja Dönitz se nalazio u logoru za vojne zarobljenike. U srpnju 1919. godine vraća se u Njemačku i prijavljuje u ratnu mornaricu. Odlikovan je Željeznim križom I. i II. reda.

Nakon dolaska NSDAP-a i nacista na vlast 1933. godine, Dönitz postaje kapetan fregate. Tijekom 1933./1934. izvršava podužu međunarodnu plovidbu, posjetivši Maltu, Indiju, Šri Lanku, Javu, Singapur i druge države i otoke. Kako bi usavršio engleski jezik, Dönitz je 1934. godine poslan u Veliku Britaniju.

Po povratku iz Velike Britanije, 1. listopada 1934. godine preuzima zapovjedništvo nad jednom lakom krstaricom. 1. veljače 1935. godine Adolf Hitler izdaje naredbu da se krene s izgradnjom podmornica, a u ožujku jednostrano objavljuje prestanak poštovanja uvjeta zadanih Versajskim ugovorom.

Karl Dönitz je bio jedan od malobrojnih viših časnika u floti privrženih nacistima. Kad god je držao govore mladim mornarima obvezno je spominjao i Hitlera i to u pozitivnom smislu.

Njemački Führer je imao neograničeno povjerenje u Dönitza. Dana 6. lipnja 1935. godine Dönitz je postavljen za zapovjednika tek osnovane podmorničke flote. Vrhovno zapovjedništvo ratne mornarice, a i sam admiral Erich Raeder, se nisu miješali u poslove oko podmorničke flote i dali su Dönitzu potpunu slobodu djelovanja.

Na početku Drugoga svjetskoga rata, Dönitz je imao na raspolaganju samo 57 podmornica od kojih su 22 bile sposobne za ratovanje na Atlantskom oceanu. Podmornice su započele rat uspješno i samo u prvom mjesecu rata potopile su savezničke brodove težine 175.000 tona.

Dana 21. travnja 1940. godine odlikovan je Viteškim križem. Nakon kapitulacije Francuske, Dönitz dobiva baze za podmornice na njezinoj obali. Tonaža potopljenih brodova počela je rasti i dostigla 353.407 tona do listopada 1940. godine. U kolovozu 1940. godine, radi lakšeg zapovjedanja, Dönitz premješta svoj stožer u Pariz.

Pred kraj 1940. godine njemačke podmornice su praktično postavile Veliku Britaniju u bezizlazan položaj: tonaža potopljenih brodova nadvisivala je tonažu novonapravljenih brodova. Dönitz je do kraja 1940. uspio povećati izgradnju podmornica od 2 na 6 mjesečno.

Nakon ostavke admirala Raedera, uz podršku Alberta Speera i Hitlerovog vojnopomorskog ađutanta, 30. siječnja 1943. godine Dönitz postaje zapovjednik Kriegsmarinea (Oberbefehlshaber der Kriegsmarine).

Pred kraj rata, u uvjetima neizbježne kapitulacije Reicha, Dönitz se trudio sklopiti primirje sa zapadnim Saveznicima i da izvuče što veći broj stanovništva s teritorija kojeg će zauzeti sovjetska vojska. Dana 8. svibnja 1945. godine preko radija je objavljena opća kapitulacija Njemačke.

Nakon točno 23 dana provedenih na čelu Njemačke, Dönitza i cijelu vladu su 23. svibnja 1945. godine uhitile britanske vojne vlasti. U svojstvu glavnog vojnog zapovjednika Dönitz je izveden pred Međunarodni vojni sud u Nürnbergu. Optužbe protiv sebe komentarao je riječima: "Nijedna od teza optužbe me ne dodiruje. Tipičan američki humor".

Dönitz je proglašen krivim po 2. točki (zločin protiv mira) i 3. točki (ratni zločin) i osuđen na deset godina zatvora. Zatvorsku kaznu je odslužio u zatvoru Spandau.

Umro je od srčanog udara u 89. godini, 24. prosinca 1980. godine, a pokopan je u Aumühleu (pokraj Hamburga) 6. siječnja 1981. godine.

OPŠIRNIJE